Kako nacije traže sreću

Još prije početka dužničke i euro-krize mnogi su bili sigurni da veće materijalno blagostanje znači i veću kvalitetu života. No, ono što je ljudima zaista važno teško se može izmjeriti. To je dilema s kojom se dvije godine bavilo 17 zastupnika i 17 znanstvenika. U četvrtak (6. lipnja) je Anketno povjerenstvo za rast, dobrobit i kvalitetu života predalo svoje završno izvješće. Uspješnost neke vlade mjeri se, ne samo u Njemačkoj, prema rastu bruto domaćeg proizvoda (BDP), odnosno rastu gospodarstva.

S ovim se slaže i Angela Merkel (CDU), koja potragu za onim što ljude stvarno čini sretnim proglašava prioritetom. „Tko će se brinuti za tebe kad jednom budeš star i slab? Koliko ljudi poznaješ, koji bi to rado učinili za tebe?" Kvaliteta života jednostavno je više od bogatstva, kaže Merkel u kancelarskom uredu pred više od 100 stručnjaka iz zemlje i inozemstva, koji su raspravljali o rezultatima Anketnog povjerenstva. Profesor lord Richard Layard, direktor Odjela za kvalitetu života s London School of Economics, slaže se s kancelarkom. „Za ljude su posebno važni njihovi međuljudski odnosi, obiteljske veze, raspoloženje na poslu i u susjedstvu.Obitelj je važnija od gospodarskog razvoja

Imati vremena za obitelj, dokolicu i prijatelje postali su rijetko dobro u ekonomiziranom okruženju. Stoga je Karma Tshiteem, zamjenik kraljevske vlade Butana, njemačkoj vladi predložio da sreću ne mjere stopama rasta nego da radije, kao u Butanu, u prvim plan stavljaju Bruto nacionalnu sreću. U tom sustavu se društveni napredak dijeli u devet kategorija. Standard življenja, zdravstvena skrb, obrazovanje, dobra vlast i ekologija, to su parametri prema kojima i druge nacije mjere svoj uspjeh. „Mi istražujemo uz to i blagostanje stanovništva, intenzivnost međuljudskih odnosa u zajednici, kulturnu različitost i način na koji stanovnici provode svoje slobodno vrijeme", rekao je Tshiteem.

Službena politika Butana nalaže formulu tri puta osam - osam sati rada, osam sati slobodnog vremena, osam sati sna. Prema toj formuli se ravnaju i zakoni. Što znači da su redovne meditacijske vježbe u školi zakonski određene. „To ne znači da učenici moraju nekoliko sati sjediti ukočeni kao kip Bude, nego to znači svakodnevno iskustvo od dvije do tri minute tišine, što bi trebalo postati dio njihovog životnog stila, jer je dobro za dušu i tijelo."

„Što je dobro za ljude, to ne može odrediti niti jedna vlast", kaže Ben Warner iz SAD-a. On radi u zajednici koja za grad Jacksonville od 1985. godišnje izdaje indeks o kvaliteti života. Taj indeks ne sastavljaju državni službenici, nego se radi na sastancima građana, kaže Warner. „Mi želimo da građani sami odluče što im je važno. Smatramo da čini ogromnu razliku kada spojite ljude, pustite ih da razmijene iskustva i na kraju da glasuju na što se treba orijentirati u budućnosti."

Komisija njemačkog parlamenta zajedno sa stručnjacima za sreću došla je do zaključka da vlasti u budućnosti moraju obratiti pozornost na mnoge indikatore. „Ne može se u isto vrijeme priznavati raznolikost života i očekivati da se ona može svesti na jednu brojku i da svatko bude sretan", smatra profesor Christoph M. Schmidt, predsjednik stručnog vijeća Savezne vlade i član komisije. Schmidt dodaje da bi u budućnosti ekologija i društvene bilance trebali biti indikatori za društveni napredak.

Stručnjaci su pokrenuli javni dijalog na temu kvalitete življenja, kao i opsežne izvještaje o razvoju stanovanja, prihoda i radnom opterećenju. Osim toga u planu je osnivanje državnog instituta za napredak, koji bi trebao ubrzati provođenje prijedloga. Angela Merkel je najavali da će i dalje tražiti prave mjere za sreću društva, a osim toga je obećala da će se započeta razmjena iskustava i dalje održavati.