Kako milenijalnci varaju šefove

Ide li se na godišnji? Ako pitate milenijalce, baš i ne, jer osjećaju pritisak da poštuju rokove i budu produktivni, a nervozni su kada traže godišnji jer ne žele ispasti lijenčine... što baš i nije nešto jako pametno.

No, to ne znači da oni ne uzimaju pauze u radu. Oni za te pauze jednostavno ne govore šefu, vrlo jednostavno.

Osobito su milenijalci pronašli zaobilazna rješenja. Gotovo četvero od 10 ispitanih kažu da su uzeli slobodno vrijeme, a da o tome nisu obavijestili nadređenog.

Sudionici kažu da pomaknu miš kako bi pokazali da su i dalje aktivni na platformama za razmjenu poruka svoje tvrtke (kao što su Slack ili Microsoft Teams) kada zapravo ne rade, kao i da su zakazali slanje poruke izvan redovnog radnog vremena kako bi ostavili dojam da rade prekovremeno.

Kultura zaobilaznih rješenja

"U igri je ogromna kultura zaobilaznih rješenja", kaže Rodney.

Dok generacija Z ima tendenciju glasnije govoriti o radnim mjestima koja posramljuju ljude, milenijalci bi radije uzeli stvari u svoje ruke, ali ispod radara.

"Smislit će kako pronaći odgovarajuću ravnotežu između poslovnog i privatnog života, ali to se događa iza kulisa", dodaje Rodney.

"Kad ljudi osjete potrebu da se iskradu na pauzu, to je znak da na njihovom radnom mjestu ne postoji sustav podrške ili kultura godišnjih odmora", kaže Rodney.

Šefovi mogu ublažiti tu napetost na više načina, kaže Rodney: mogu biti transparentniji o tome kako izgleda traženje slobodnog vremena, normalizirati uzimanje godišnjeg tako što će ga i sami uzeti, podržati svoje zaposlenike kada odu s posla i propisati određenu količinu slobodnog vremena.

Poslodavci trebaju biti kreativni

"Neograničeni odmor nije nužno rješenje. Radnici koji imaju 11 do 15 dana godišnjeg svake godine vjerojatnije će iskoristiti svoje dane", kaže Rodney, ali postoji značajan pad kad ljudi dobiju 16 ili više dana.

Umjesto toga, poslodavci mogu biti kreativni i primjerice uvesti kolektivni godišnji odmor ili zahtijevati od zaposlenika da uzmu određeni broj slobodnih dana u svakom tromjesečju kako bi uskladili svoje slobodno vrijeme i poslovne obaveze tijekom cijele godine.

U širem smislu, mnogi Amerikanci iz ankete Harris Poll kažu da bi SAD trebao usvojiti zakone uobičajene u Europi, a koji podrazumijevaju ograničenje radnog vremena u odnosu na osobno vrijeme, politike produljenog godišnjeg odmora, duže pauze za ručak, kraći radni tjedan od 40 sati te propise koji štite sporije vrijeme odaziva na poziv šefa izvan radnog vremena.