Jeste li naslijedili kilograme ili samo loše navike?

Svaki put kada stanemo na vagu i vidimo broj koji nam se ne sviđa, skloni smo okriviti svoje pretke. „Svi u mojoj obitelji imaju jake kosti", „Moja mama ima spor metabolizam" ili „Jednostavno imam takvu genetiku" - to su rečenice koje čujemo svakoga dana. No, koliko u tome ima prave znanosti, a koliko traženja izgovora? Znanstvenici već desetljećima pokušavaju otkriti koliko točno naši geni utječu na to hoćemo li biti pretili. Odgovor je složen, ali nam donosi puno nade.

Geni su poput nacrta za naše tijelo. Oni određuju boju naših očiju, visinu, ali i to kako prerađujemo hranu. Istraživanja pokazuju da geni doista imaju veliku ulogu u našoj težini. Znanstvenici procjenjuju da genetika utječe na pretilost između četrdeset i sedamdeset posto. To znači da neki ljudi uistinu imaju gene koji im otežavaju održavanje vitke linije. Ti geni mogu kontrolirati koliko smo gladni, kada se osjećamo siti i kako naše tijelo skladišti masti.

Postoji jedna vrlo rijetka vrsta pretilosti koja je uzrokovana samo jednim neispravnim genom. To se zove monogenska pretilost. Ljudi s ovim problemom osjećaju stalnu, neopisivu glad već od najranijeg djetinjstva jer njihov mozak ne prima signal da su siti. Ipak, ova pojava je izuzetno rijetka. Kod većine ljudi radi se o takozvanoj poligenskoj pretilosti. To znači da stotine malih genetskih varijacija zajedno djeluju i povećavaju rizik od nakupljanja kilograma. Ako imate te gene, vaš put do vitkosti bit će teži, ali ne i nemoguć.

Najveći problem modernog doba zapravo nije promjena u našim genima. Naš DNK se nije značajno promijenio u posljednjih stotinu godina. Ono što se drastično promijenilo jest okoliš u kojem živimo. Danas smo okruženi jeftinom, kaloričnom hranom na svakom koraku, a krećemo se manje nego ikada prije. Znanstvenici to zovu „pretilo okruženje". U takvom svijetu, naši geni koji su nekada pomagali našim precima da prežive glad, danas rade protiv nas. Oni nas tjeraju da jedemo više i čuvamo energiju za „crne dane" koji nikada ne dolaze.

Zato stručnjaci često kažu jednu važnu rečenicu: geni pune pištolj, ali okoliš povlači okidač. To znači da možete imati gene za debljanje, ali se nikada nećete udebljati ako živite zdravo. S druge strane, netko s „dobrim genima" može postati pretio ako stalno jede brzu hranu i sjedi ispred televizora. Vaše navike, prehrana i količina kretanja i dalje imaju zadnju riječ. Genetika određuje koliki je vaš rizik, ali vi sami kontrolirate ishod.

Dobra vijest je da zdrave navike mogu doslovno „isključiti" loše gene. Redovito hodanje, vježbanje i prehrana bogata povrćem i vlaknima smanjuju utjecaj gena za debljanje za čak polovicu. Kada se aktivno krećemo, šaljemo signal svom tijelu da troši energiju umjesto da je skladišti. Zato genetika nikada ne smije biti izgovor za odustajanje. Ona je samo smjernica koja nam govori da se moramo truditi malo više od drugih.

Uglavnom, važno je razumjeti svoje tijelo i biti blag prema sebi. Ako se borite s kilogramima, to nije uvijek znak nedostatka snage volje. Možda se jednostavno borite protiv biologije. No, spoznaja da okoliš i navike imaju ogromnu moć daje nam kontrolu natrag u ruke. Fokusirajte se na male, svakodnevne promjene i pobijedit ćete loše karte koje vam je priroda možda dodijelila.