Izložba Nikoline Ivezić u Galeriji Koprivnica

Novi slikarski ciklus posvećen fatalnim ženama, dosljedno nastavlja sklonost umjetnice poetici pop arta i trash-kulture kao izražajnog jezika kojim ovaj put progovara o krajnje ozbiljnim temama međuljudskih odnosa, preciznije odnosa prema ženi-objektu od koje se na početku 21. stoljeća očekuje ljepota, stil, seksipil i poduzetnost, dok osobnost i pamet najčešće nisu uvjeti ženske uspješnosti i dio mita o svemogućim (nad)ženama.

Prepoznatljiv način oblikovanja i prenošenja umjetničkog svjetonazora u kojem su osnovni motivi naglašeno zaobljene i prsate ljepotice (u ciklusu nema ni jedne plavuše!) uglavnom preispituje dvije krajnosti: ženu-žrtvu i ženu-nasilnicu.

Uglavnom su to fatalni likovi prekrasnih žena s unaprijed predodređenim ulogama, stereotipima i frazama.

Nikolina Ivezić (Zagreb, 1970.) je akademska slikarica iz generacije zadnjeg desetljeća 20. stoljeća, u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti pojavljuje se kao pripadnica nove figuracije sklone tradiciji pop-arta, a njezin pogled na suvremeni svijet je jednostavan, rafiniran i obojen duhovitošću, ironijom i brutalnim cinizmom nove generacije.

Njezin umjetnički izraz istovremeno je kritika kulture kiča i trasha, ali i koketiranje s istom.

Nikolina Ivezić postavila je aksiome vlastitog slikarstva: slike oblikuje, modelira i otvara u prostor - grudi i stražnjice reljefno izlaze iz prostora slike, čime se nastavlja već prepoznatljiva koncepcija prezentiranja društva kroz ikonografiju pop-arta, pin-up plakata i stripovske estetike savršenih žena koje zrače samosvjesnošću i snagom.

U koprivničkoj Galeriji Koprivnica Nikolina Ivezić izlaže četrdeset i pet slika iz najnovijeg ciklusa Bang, bang! nastalih 2009. i 2010. godine, posvećene ženi kao objektu i inspiraciji, autorica se bavi društveno angažiranom tematikom, koja je kao oblik kritike vidljiva u njezinom ukupnom slikarskom opusu, od kojeg je upravo najnoviji ciklus žestoka kritika suvremenih društvenih odnosa.

Oružje u ženskim rukama (ali i ženskim tijelima) i popratni tekstovi na sladunjavim kulisnim pozadinama s oblacima, kič haljinice i savršene frizure, djelomično su preuzeti iz muških časopisa i krimi-romana 50-ih, 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, ali i suvremenog japanskog stripa i ilustracije, pa i crne kronike u kojem su ključne riječi novinskog članka gotovo uvijek nasilje - nepravda - bijeg - sigurna kuća.

Pritom se preispituju dvije suprotstavljene koncepcije i naglašavaju stvarni problemi današnjice: iako su se žene izborile za više slobode i ravnopravnost, one su još uvijek objekti i simboli seksualnosti koje mediji eksploatiraju više nego ikad, oblikujući pritom ikonografske obrasce poželjnog izgleda žene.