izložba Kamenice davno nestalih mora
Posjetitelji će imati priliku saznati što su kamenice, kako su živjele u geološkoj prošlosti u odnosu na današnje, što im pomaže u preživljavanju kriznih razdoblja te kako doprinose bioraznolikosti
Od 31. prosinca 2024. u Hrvatskom prirodoslovni muzeju otvorena je izložba Kamenice davno nestalih mora, autora dr. sc. Marije Bošnjak, mr.sc. Nediljke Pilj Šimić i dr. sc. Davora Vrsaljka. Izložba predstavlja uvid u zanimljivu i neobičnu skupinu školjkaša kamenica. Posjetitelji će imati priliku saznati što su kamenice, kako su živjele u geološkoj prošlosti u odnosu na današnje, što im pomaže u preživljavanju kriznih razdoblja te kako doprinose bioraznolikosti.
Okosnica izložbe su odabrani predstavnici skupine Ostreida (kamenice, oštrige) iz razdoblja kenozoika, najmlađe geološke ere koja započinje prije otprilike 66 milijuna godina, a koje se čuvaju u fundusu Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Uz primjerke iz Hrvatske, bit će izloženi i pojedini uzorci iz komparativnih zbirki s područja Francuske i Italije. Većina izloženih uzoraka po starosti pripada geološkim epohama eocenu i miocenu, unutar kojih su zabilježene prosječne temperature više nego danas, a koje su potaknule "bujanje" kamenica u tadašnjim morima. Pored geoloških i bioloških osobitosti, kamenice će biti predstavljene i kroz druge aspekte, donoseći različite zanimljivosti.
Danas kamenice uglavnom žive blizu obale, pričvršćene za podlogu, a sagledavanjem njihova današnjeg načina života moguće je rekonstruirati okoliše u kojima su nekada obitavale. U vremenu kad se sve oko nas mijenja, svjedoci smo pogubnog djelovanja naglih promjena na osjetljive organizme. Stoga se okrećemo i primjerima iz geološke prošlosti i tražimo razloge zašto su neki organizmi bili uspješniji od drugih u preživljavanju. Među takvim, otpornim, organizmima su i kamenice.
Premda neugledna izgleda, ali čvrste i prilagodljive, već milijunima godina doprinose bioraznolikosti i opstanku mnogih morskih organizama. Kamenice se lako fosilno sačuvaju, a današnje vrste mogu doživjeti tridesetak godina. Zbog razmjerno duga životnog vijeka, mogu nam dati uvid u kratkoročne temperaturne oscilacije tijekom geološke prošlosti na temelju geokemijskih i izotopnih analiza ljušturnih lamina, koje se tijekom rasta nadograđuju poput godova.
Izložba ostaje otvorena do proljeća 2025.
Novi komentar