Izložba: Fantasy of Floating – Martina Miholić

Martina Miholić:

Fantasy of Floating - plastičnost eskapizma

-------------------
Otvorenje izložbe u srijedu 7.9. u 19 sati
Galerija  Vladimir Nazor

------------------
Izložba ostaje otvorena do 23.9. 2022.
Reli po galerijama, 16.9. od 17 do 22 h.

Pozivamo vas na otvorenje izložbe „Fantasy of Floating - plastičnost eskapizma",zagrebačke umjetnice Martine Miholić, koje će se održati u Galeriji VN (Ilica 163 a), 7. rujna u 19 sati.

„Dugogodišnje, kontinuirano praćenje djelovanja pojedinih autorica/a na osobit način utječe na potrebu neprestane revalorizacije vlastitog poimanja umjetnosti. Svakim pomakom u temama kojima se umjetnice/ci posvećuju, idejama koje ih intrigiraju, medijima u kojima stvaraju i estetici koju razvijaju, pridonose novom shvaćanju postavki pojedinačnog i univerzalnoga kreativnoga procesa. Susret s radovima Martine Miholić sabranima pod naslovom Fantasy of Floating - plastičnost eskapizma, omogućuje razmatranje logike reminiscencije i anticipacije određenih iskustava kroz umjetničku praksu. Nadalje, promatranjem djela kroz prizmu tematskog i konceptualnog ulančavanja pojedinih ciklusa otkrivaju se primjeri (ne)vjerojatnih slučajnosti.

Martina se od samih svojih početaka bavi širokim spektrom arhetipskoga predstavljanja i razumijevanja ženskog tijela. Dominantne vizualne i simboličke asocijacije prisutne u njezinom radu vezuju se uz međusobno povezane pojmove kao što su modifikacija izgleda u svrhu diskutabilnog cilja uljepšavanja, društvena uvjetovanost, fizička bol, oprečnost prirodnoga i neprirodnoga. Umjetničin pristup temelji se na karakterističnom korištenju fotografskoga medija. Fotografije najčešće prikazuju nju samu, potom anonimna tijela i odnedavno krajolike. U kontekstu recentnih ciklusa, one funkcioniraju kao sugestija čina manipulacije, to jest korištenja filtera, te kao vizualna informacija, koja je prostorno i narativno proširena u relaciji s pridruženim im objektima. Razigrana, svjetlucava i transparentna pojavnost materijala koja prevladava na ovoj izložbi istovremeno sugerira fluidnost „dorade" tijela i začudnost otočnog ambijenta. Riječ je o neodređenom, hibridnomprostoru sazdanom na procjepu realnosti, izmaštanosti i virtualnosti u koji autorica vrlo suptilno i nedoslovno smješta referencu na Malu Sirenu, simbol bolne fizičke transformacije i gubitka identiteta (tijela).

Zavodljiva estetizacija radova, mahom ostvarena principom ready made-a, ispod koprene nježnosti i lakoće nudi pletoru oporih podtema kao što su agresivnost i destruktivnost medija i društvenih mreža u nasilnom nametanju kanona ljepote. Napetost između primamljivosti forme i težine sadržaja nagovještena je naslovom, posebice riječju eskapizam. Termin je
skovan tek 1930.-ih godina kako bi definirao otklon, ponajprije kroz književnost i filmove, od tada vrlo surove stvarnosti mahom uvjetovane velikom financijskom, a zatim i političkom krizom. Iako Martina naizgled ne pridaje pažnju iskazivanju obuhvatnijeg društvenog komentara, vrlo lako se u distopijskoj i eskapističkoj polivalentnosti prostorne instalacije mogu prepoznati refleksi aktualne situacije, pa makar i u gesti odmaka od nje. Posezanje pak za elementima prethodnih radova/ciklusa ukazuje na priznavanje bitnosti minulih iskustava za formiranje novih.

Moment bijega impliciran i samom simbolikom otoka, reflektira se i u značenju „fantazije oplutanju (lebdenju)". Slučajno ili ne, prilikom pripreme za pisanje ovoga predgovora počela sam prebirati po materijalima koje mi je Martina poslala za izložbu PROJEKT6: Naputak za približavanje, održanu početkom 2010. godine također u Galeriji VN. Tom je prigodom izložila Katalog, knjigu u kojoj su umjesto vizuala radova bile sabrane reakcije i tumačenja povjesničarki/a umjetnosti, umjetnica/ka, prijateljica/a i poznanica/ka, tadašnjih učenica/ka, koji su napisali, neovisno o razini poznavanja vizualnih umjetnosti, osvrte o Martininim skicama. Među tekstovima, kratkim esejima ili natuknicama, otkrila sam popis ponuđenih naslova za djela. Prvi koji je Deana Petričić osmislila bio je Fantasy of Floating. Na moje veliko iznenađenje Martina nije bila svjesna uzbudljive koincidencije anticipacije aktualne izložbe. Je li riječ o bezazlenoj slučajnosti, podsvjesnom povratku u prošlost ili dugotrajnom sazrijevanju ideje, materijalizirane nakon punih dvanaest godina? Mogućnost višestrukih odgovora nuka me na još veću znatiželju i pomno praćenje daljnjega plastičnog rasta Martininih interesa."

Barbara Vujanović