Izbjeglička kriza - kušnja za Njemačku

Nijemci su, kako se čini, romantičari. U svakom slučaju su nesigurni. Nedostaju im riječi. Nisu sigurni kako se odnositi prema fenomenu zvanom milijun izbjeglica. Isprva su bili veličanstveno susretljivi i spremni pomoći. Sada se sve više probija bijes i odbijanje. Politička i društvena rasprava je u međuvremenu nabijena mržnjom. U svakom slučaju su te rasprave rijetko ili nikad trezvene i utemeljene.

Pitanje koje se nameće, a to je kako zbrinuti i kako trajno integrirati milijun novih građana Njemačke, ostaje bez odgovora. Tko se zalaže za izbjeglice slovi za naivnog sanjara i čudaka. Tko je protiv, biva odmah proglašen desnim ekstremistom ili nacistom. Politički diskurs se oteo kontroli. Da stvar bude još gora, svakodnevno se negdje u Njemačkoj vrše napadi na izbjegličke domove. U međuvremenu je broj tih napada prešao zastrašujuću granicu od tisuću.

Novogodišnja noć je promijenila sve

O samim izbjeglicama u međuvremenu ne govori gotovo nitko i to otkako je u novogodišnjoj noći horda, uglavnom stranaca porijeklom iz zemalja sjeverne Afrike, u Kölnu seksualno zlostavljala i pljačkala žene. Zabilježena su i silovanja.

Policija je zakazala do zabrinjavajućih granica.

Jer nije bila u stanju zaštititi čast ovih žena. Policija isto tako nije mogla zaštititi Kelnsku katedralu koja je satima bila gađana raketama. Policija nije bila u stanju osigurati poštovanje naspram jedne od najljepših sakralnih građevina Europe i, što je još važnije, prema vjernicima koji su se nalazili u toj građevini. Razina poštovanja koja se može očekivati od svakog izbjeglice na ovom svijetu. Otada je vjera Nijemaca uništena: kako u sebe, tako i u izbjeglice.

Nitko ne zna kako dalje

I otada dramatično raste kritika na račun kancelarke Angele Merkel. Ona je otvorila granice izbjeglicama koji su se našli zatočeni u Mađarskoj. To je bilo opravdano iz humanitarnih razloga i naišlo je na podršku većine Nijemaca. No za sve ostalo kancelarka nije imala koncept. Rijeka izbjeglica nije presahnula a Angela Merkel nije činila ništa osim što je uporno ponavljala poznatu mantru: treba osigurati vanjske granice Europske unije, izbjeglice treba raspodijeliti po zemljama EU-a, treba obraniti Schengen i otvorene granice, treba se boriti protiv uzroka koji ljude tjeraju na bijeg, treba surađivati s Turskom.

Ukratko, treba tražiti europsko rješenje, racionalno i moralno.

No problem u čitavoj stvari je taj što to europsko rješenje još nije ni na vidiku. I podrška takvom rješenju kopni, kako u Njemačkoj tako i u njezinoj vlastitoj stranci. Angela Merkel je na političkoj pozornici ostala usamljena, ostavljena od dosadašnjih partnera. U takvoj situaciji jedna šefica vlade može postati povijesnom veličinom ali unatoč tomu može politički propasti.

To ima dva neugodna politička popratna efekta: Europa je razjedinjena kao nikad dosad ili ako se gleda iz drugog ugla, nikad nije bila tako jedinstvena u osudi Njemačke i Angele Merkel. A u Njemačkoj raste jedna ekstremno desna snaga i na dobrom je putu da postane relevantni politički čimbenik. Ovaj njemački fenomen doduše može isto tako brzo nestati kada se prebrodi izbjeglička kriza. No Europa je na granici izdržljivosti, sile koje je drže zajedno su na izmaku. I rješenje nije na vidiku. I nemali je broj onih koji se pitaju nije li Europska unija bila ideja koja funkcionira samo kada nije suočena s problemima. U svakom slučaju trenutno je u pohodu nacionalni egoizam ili spremnost za jednostrane, nacionalne poteze.

To je visoka cijena kojom se plaća Merkeličina humanitarna gesta. I ta cijena bi mogla još porasti ukoliko se ispostavi da je ideja o brzoj integraciji iluzija. Kada se Njemačka suoči s formiranjem paralelnih društava. I kada sudar kultura, u ovom slučaju s kulturom islama, bude žešći nego što to želimo. Upravo to naslućuju, upravo od toga strahuju mnogi Nijemci. I to podiže napetosti i to političke rasprave čini žestokim i agresivnim. I to dodatno širi nesigurnost jer energija za racionalnu i hladnokrvnu analizu često nedostaje. A to je, kako smo već zaključili, upravo ono što Nijemce često pretvara u romantičare.