Ishodište slikara Denisa Kujundžića

Denis Kujundžić, slikar, suvremeni je hrvatski likovni umjetnik, zapažen ponajprije po snažnom kolorističkom opusu, u kojem je uspješno portretirao mnoge gradove i krajeve na kontinentu ali i u priobalju svojim karakterističnim i prepoznatljivim rukopisom.

Kujundžić slika u središtu motiva, okružen gotovo sačuvanom prirodom, neiskvarenom od urbanizacije, preživjelom do današnjih dana u izvornom obliku, onakvom kakva je i nekada bila, pritom ne mislimo na nerazvijenost, nego na čistoću, na iskonsku ljepotu krajobraza, koji je tek pomalo i reklo bi se nježno prošaran prisustvom čovjeka, koji ostavlja svoje tragove u svakom vremenu, samo, negdje ih je više a negdje manje, negdje je krajobraz sačuvan a ponegdje svakovrsno kreiran, izmjenjen.

Denis Kujundžić je sretan čovjek, slikar koji živi sa svojim motivom u simbiozi, sudbinski povezan, neopterećen izmišljenim umjetničkim izmima i njihovim bučnim poltronima, što se na njegovim slikama lako i bez napora očitava.

Gledatelji mogu svjedočiti o uprizorenjima slikara Denisa Kujundžića samoga ishodišta, gotovo nedirnutog, neokaljane prirode,zaplavljene bistrim i plahovitim vodotocima ponornice Vrljike, zelenkastim uzdižućim gorama, blagim bojama prostora, doista je sve u harmoniji,skladno i lijepo, oku i umu ugodno.

Ne, nije ovdje riječ o ponešto uljepšanoj vizuri pejzaža, slikar nam prenosi svoj iskreni doživljaj jedinstvenog užitka, jasnog pogleda.

Figurativni krajobraz Denisa Kujundžića temeljen na stvarnom motivu, protkan je nefigurativnim plohama boja koje se usklađene dodiruju i tvore čvrstu cjelinu.

Iako je kolor snažan i osjećamo njegovu nazočnost, Kujundžićeve slike odišu blagošću, čuje se šuštanje lišća, prskanje vode, glasovi ptica, mir, posvemašnji,mir prirode.

U tom i takvom svijetu kreće se čovjek,slikar Denis Kujundžić, nastojeći ponajprije ne poremetiti te fine odnose nature, težeći proniknuti što je moguće dublje i trajnije u unutarnji ustroj sklop motiva koji ga od rođenja okružuju, hrane ga, štite .

Nove slike i upućuju na takav zaključak, slikar je posve uronio u motiv, ostavljajući na platnu trag bojom i kistom, osobno proživljeno iskustvo života, promatrajući unaokolo po ne znam koji put i pamteći oblike i boje, iznova se čudeći neopisivoj ljepoti.

Očuvanje ishodišta, sjećanje na kadrove, urezane u pamćenju iz davnine, fragmenti okružujućeg svijeta u pričama drugih, temeljna je značajka novoga ciklusa slikara Denisa Kujundžića.