Irski umjetnik pokopao svoj alter ego
Brian O’Doherty održao je sprovod kao proslavu svršetka nasilja u Sjevernoj Irskoj
Na travnjaku iza Kraljevske bolnice Kilmainham, umjetnik Brian O’Doherty u utorak je nazočio vlastitom bdjenju. Ponekad se umjetnost i politika susreću na suptilan i spokojan način. Irski umjetnik koji u New Yorku živi od početka 60-ih, želio je 1972. godine napraviti nešto kako bi protestirao zbog Krvave nedjelje, kada su britanski vojnici ubili 14 civila u sjevernoirskom gradu Londonderryju.
Odlučio je uprizoriti malu ceremoniju, nešto poput performansa pred 30 ljudi, na kojoj je obećao potpisivati sve svoje radove s Patrick Ireland sve dok se britanska vojska ne povuče i svi ljudi dobiju svoja prava.
- Bila je to simbolična gesta koju nije zamijetilo puno ljudi. Osjećao sam veliku nemoć. Sve što sam radio nakon toga dobilo je politički kontekst za mene i za one koji su se pitali tko je Patrick Ireland - rekao je umjetnik.
Krvava nedjeljaGodine 1972. htio je napraviti nešto u znak prosvjeda zbog Krvave nedjelje. Uprizorio je malu ceremoniju na kojoj je obećao potpisivati svoje radove s Patrick Ireland sve dok se britanska vojska ne povuče.
O’Doherty je studirao medicinu koju je napustio nakon odlaska u SAD gdje je postao kritičar umjetnosti, tv-voditelj i na kraju umjetnik. Njegova djela su konceptualne instalacije čiji je podtekst često bio vezan uz Irsku i identitet. Napisao je i romane pod pravim imenom. Primjerice, njegov roman iz 1999. ‘The Deposition of Father McGreevy’ bio je u užem izboru za nagradu Booker. U međuvremenu se krvoproliće Sjevernoj Irskoj se nastavilo.
- Stupanj antipatije i mržnje bio je toliki da se činilo kako nikada neće završiti - rekao je O’Doherty.
I sada, zadovoljan što je mir pustio korijenje, održao je sprovod kako bi to proslavio. Ovoga puta nekoliko stotina prijatelja došlo je u irski Muzej moderne umjetnosti, na mjesto bivše kraljevske bolnice. Irski umjetnik bio je odjeven u bijelo, s bijelom čarapom preko glave kako bi pokopao svoj alter ego. O’Dohertyjevi prijatelji čitali su pjesme Stephanea Mallarmea.
Nakon govorancija, O’Doherty je na Irelandov lijes bacio grumen zemlje, skinuo bijelu masku s lica, bacio je u grob i rekao ‘Hvala’. Neko je vrijeme stajao u nevjerici pored groba govoreći o prilici da se mržnja zakopa: Ne možete takvo što uvijek učiniti u životu.
Novi komentar