Iris Bondora Dvornik - od meditacije do strasti

Iris Bondora Dvornik, suvremena hrvatska likovna umjetnica, akademska slikarica, autorica je opsežnog i značajnog opusa, koga čini nekoliko izvrsnih ciklusa, izlagala je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i svijetu, vrlo aktivna u aktualnoj umjetničkoj produkciji.

U proteklom razdoblju posvetila se je izradi složenog ciklusa ulja i akrila na platnu, uz različite umetke od plastike i metala, u različitim formatima od srednjih do velikih, izvedenih često kao diptisi i triptisi, slojevitog naslova Od meditacije do strasti.

Ciklus već broji preko trideset djela, kontinuirano i polako se uvećavajući, izgrađujući svoje tijelo i čineći ga sve dubljim, složenijim, samosvojnijim i jedinstvenim.

Novi ciklus Iris Bondora Dvornik nosi stanovita obilježja enformela, izravna gestualna akcija umjetnice, kompozicija koja nije unaprijed određena uz spontano stvaranje, ali i iznimno velike formate koji dopuštaju, omogućuju slikarici da do krajnjih granica prenese svoju emociju na površinu platna, oživotvori je kolorom i kasnijim dodavanjem umetaka, ugrađivanjem raznovrsnih plastičnih i metalnih elemenata.

Tamni neprozirni kolor ispunio je cijeli volumen slike, prošaran brzo prodirućim, nadirućim linijama koje kontinurano uznemiruju duboku tamu, vibracije se prenose izvan slike ,slijedeći nevidljive odrednice njihovih budućih života u slobodi, u nelimitaranom kretanju.

Na mnogim mjestima mogu se opaziti sitni; mali znakovi; simboli; možda su oni ključ za razumijevanje tamnine i neprozirnosti, možda oni najavljuju ukljanjanje teških zastora na pozornici života i pojavu novoga svjetla; novoga zvuka.

Nepopustljivi , čvrsti karakteri boja, doista upućuju na pomisao kako je većina ovih velikih ulja i akrila na platnu tek uvod u nastanak niza fanastičnih svečanih zastora na pozornicama, koja tako jednostavno odvajaju, razdvajaju stvarno od nestvarnog, realno od zamišljenog.

Doista, kako je tanka ta linija razdvajanja.

Iris Bondora Dvornik konstruira teško vidljivi svijet, mnogo se zastora mora odgrnuti kako bi se bolje vidjelo i napokon shvatilo, mora se i nogom stupiti u nevidljivi i opasni svijet labirinta, u kome možda netko živi a možda i ne, u svakom slučaju kroz mrak i tamu labirinta mora se proći i dosegnuti onu drugu, spasonosnu stranu a sve samo samo zato da bi dotaknuli, ugledali doživjeli istinito, jedino lice svijeta, pa i nas samih jer s druge strane ovih teških boja krije se samo zrcalo koje zrcali naše lice u pravom svijetu, kakav on doista jest i kakav je oduvijek i bio, bez uljepšavanja ili nagrđivanja, baš onakav kakav je, bez ljubavi, bez nade, bez sentimenata.

Novi ciklus Iris Bondora Dvornik postavlja toliko pitanja, zamagljuje odgovore i bježi sa svojim tijelom od boja, nudeći nam samo prvi korak u bespuća vlastitog labirinta u traganju za ostacima ili cjelovitim, sačuvanim emocijama.

Posljednji je opus iznimno kontemplativan, ne ostavlja čovjeka ravnodušnim, dok bi gledatelj najradije dlanom prelazio preko nanosa boja, nastojeći naslutiti što je ispod.

Ciklus koji svakim novim pitanje, umnaža upita, odmiče nas, udaljuje od odgovora, prepuštajući nas meditavnom i strastnom.