Investicijsko zlato je doželjno

U kriznim vremenima investitori uvijek pronalaze „sigurne luke", odnosno, ulažu svoj kapital u sredstva i robe za koje se pretpostavlja da u sljedećem razdoblju neće izgubiti na vrijednosti. Od početaka rada svjetskih burzi, najsigurnija roba kojoj se investitori okreću je zlato. Njegova cijena kontinuirano raste već desetljećima, jer je jedina roba koja vrijednost može izgubiti samo u slučaju otkrivanja velikih količina ovog plemenitog metala negdje na planetu Zemlji, na površini asteroida ili na nekom od nama susjednih planeta.

Nema nikakve sumnje kako ulaganje u vlastito obrazovanje ili pak školovanje djece može biti i načelno jest dobra investicija - izvan te kategorije često će odabir investicije ovisiti o početnom kapitalu, stilu života te, u konačnici, o očekivanom povratu investicije kroz određeni vremenski okvir. Tako se, primjerice, investicijska sredstva mogu pohraniti u banci ili uložiti u nekretnine, međutim, takvo ulaganje ne mora nužno biti i isplativo. No, kod ulaganja treba biti oprezan, jer, kao i u svakom poslovanju, i ovdje možete naići na brojne prevarante koji pokušavaju zaraditi u mutnom. Današnje prevare na forex tržištu su česte i postoje brojne platforme koje su napravljene upravo u tu svrhu.

Predstavlja li ulaganje u zlato određenu sigurnost u narednom razdoblju?

Takozvano. „novo normalno" nije ograničeno samo na nošenje zaštitnih maski, nego se najavljuju globalne ekonomske promjene. Kratkoročno gledano, može biti isplativo investirati u nekretnine i uzimati mjesečni najam ili ih, pak, urediti i prodati po znatno većoj cijeni, dok se dugoročno čini isplativije kupiti zlato kojem cijena ima kontinuiran rast (npr. 1990. unca je iznosila 373 USD, a danas se kreće oko 1.945,05 USD).[1] S jedne strane svjedočimo padu nataliteta u Hrvatskoj (prijeti nam demografska katastrofa) koja će posljedično dovesti do okolnosti u kojima se nekretnine (osim ekskluzivnih ili onih na ekskluzivnim lokacijama) neće imati kome prodati niti iznajmiti. Osim toga, radi ekonomske situacije, mladim je ljudima, sa ili bez obitelji, daleko isplativije potražiti posao u nekoj od zemalja Europske unije te pristojno zarađivati, živjeti na puno većem standardu i možda čak i uštedjeti određeni iznos svakoga mjeseca. To znači da i obiteljske nekretnine, koje se naraštajima nasljednim pravom prenose s koljena na koljeno, gube svoju vrijednost, jer u njima više nitko ne živi, a nije ih moguće prodati, jer je potražnja za nekretninama mala i postoji većinom u gradovima, središtima aktivnosti.

Što je s drugim vrstama ulaganja?

Dionice su vrlo osjetljive na promjene stanja u svijetu, ponudu i potražnju, ali i razne druge utjecaje. Radi proglašene pandemije, u prvom tromjesečju ove godine bio je primjetan nedostatak zaštitnih maski i sredstava za dezinfekciju u većini europskih zemalja, jer su svoje poslovanje preselile u Aziju iz sljedećih razloga:

· niža cijena proizvodnje

· niža cijena radne snage

· zakoni i pravilnici koji idu na ruku velikim proizvođačima

U tom je razdoblju doprema proizvedenih sredstava bila teška ili gotovo nemoguća. Imajući na umu ovo iskustvo, mnoge velike tvornice razmišljaju o povratku proizvodnje u matične zemlje, osobito u slučaju farmaceutske i industrije medicinske opreme i pomagala. To će, posljedično, povećati cijenu proizvodnje, kroz plaće radnika, ali i kroz poreze i druga davanja. Ne smije se zanemariti utjecaj takvih povećanih troškova na cijenu finalnih proizvoda, ali i na cijenu dionica, kao i na profit koji takve kompanije ostvaruju.

Nadalje, o korištenju fosilnih goriva već godinama se raspravlja na svjetskoj razini; njihova količina je ograničena, a ono što je mnogo važnije za održivi razvoj jest činjenica kako uporaba istih zagađuje zrak i šteti okolišu - zato vodeći svjetski stručnjaci već duže vrijeme predlažu prijelaz na manje štetne izvore energije, dok istovremeno naftni lobi štiti fosilna goriva kao primarni izvor energije. Cijena nafte je promjenjiva i ovisi o brojnim čimbenicima, kao što je dogovor o količini koja će se crpiti na godišnjoj razini, kupovnoj moći, odnosno potražnji na svjetskom tržištu te o političkoj i gospodarskoj situaciji u zemljama bogatim naftom. Pored toga, čak i na strani onih koji zastupaju održivi razvoj ne postoji konsenzus oko tehnologije na kojoj bi isti počivao - investicijski potencijal jedni (poput Njemačke) vide u električnoj energiju, a drugi (poput Francuske) preferiraju nuklearnu energiju.

Zašto baš zlato?

Zlato zaista predstavlja stabilnu vrijednost koja donosi sigurnost u kriznim vremenima, no ono donosi prihode samo onda kada se njime trguje; pri tome svakako treba računati na trošak provizije, no isto tako niti ulaganje u nekretninu ne treba shvaćati tek kao uzimanje mjesečnog najma, kao da trošak održavanja snosi neko drugi.

Naravno, trgovina zlatom podrazumijeva posjedovanje informacija i znanja kao i za trgovanje dionicama. Cijena investicijskog zlata (koje se razmjenjuje i preprodaje) ovisi od troškova proizvodnje, često uopće nije uvjetovana ekonomskom logikom ponude i potražnje, nego ekonomskim krizama - globalna panika zbog COVID-19 upućuje nas na „novo normalno" u kojem se već osjeti ekonomski kolaps; pri tome se zaduživanje država (bilo samostalno ili preko EU) upravo odvija, a o posljedicama globalnog ekonomskog reseta možemo samo nagađati.