Intervju s Philom Collinsom

Phill Collins u siječnju će proslaviti 60. rođendan. I sam priznaje da polako postaje prestar za rock'n'roll pa tako mora selotejpom pričvrstiti palice za bubnjeve jer su mu ruke preslabe da bi ih držale. Unatoč svim poteškoćama, izdao je novi album.

Prije godinu dana ste rekli da ne možete svirati bubnjeve. Kako se danas osjećate?
Tijelo mi više ne radi kao nekada, oprema mi više baš ne funkcionira. Bio sam na operaciji i liječnici su mi rekli da bi se stvari mogle vratiti na normalu, ali nisam baš uvjeren u to i prihvaćam situaciju u kojoj sam se našao.

Kako ste svirali bubnjeve na prošlom albumu?
Uz pomoć tehnologije, čuda poput ProTools i zvučnog inženjera Ivana. Za dlanove sam lijepio palice. Snimali smo dio po dio pa polako spajali ritmove.

Jesu li vam pomogli prijatelji glazbenici?
Naravno. Mike Rutherford iz Genesisa me upoznao s nekim specijalistima, a pomogli su mi i Bryan Adams i Eric Clapton pa čak i Larry Muller s kojim inače nisam blizak. Puno mi je pomogla njihova podrška. Najviše me muče ručni zglob i leđa.

>>Phil Collins izgubio osjećaj u prstima

Album "Going Back" sadrži samo obrade pjesama. Kako to da niste napisali nove pjesme?
Što da kažem... neki ljudi će biti sretni, neki razočarani. Recimo da sam odlučio napraviti nešto što volim. Nisam htio snimiti ništa novo nego sam se usmjerio na pjesme koje najviše volim pjevati.

U 80-ima ste bili laka meta. Kako je to utjecalo na vas?
Navikao sam se. Napravio sam neke stvari na koje sam ponosan, a imao sam i par promašaja. Više me ne zanima ništa što može narušiti moju životnu harmoniju.

Znači ne nedostaje vam medijska pozornost?
Niti najmanje. Oklijevao sam s novim albumom jer nisam želio ponovno biti u središtu pozornosti. Depresivno je gledati kako vam na život i karijeru mogu otjecati rečenice Nicka Hornbyja ili Breta Eastona Ellisa. Iako danas više ne marim za to, gledam u budućnost.