Imaju ga i Sicilija i Krim, ali naše je Starigradsko najljepše

Upis Starigradskog polja, najbolje očuvanog antičkog katastra (agera) na Unescov popis svjetske baštine veliko je priznanje hrvatskoj kulturnoj i prirodnoj baštini, istaknuo je ministar kulture Božo Biškupić na današnjoj konferenciji za novinstvo. Podsjetio je da je Starigradsko polje sedmo hrvatsko kulturno dobro na Unescovoj listi koje je upisano u velikoj konkurenciji sa sličnim fenomenima, to jest lokalitetima koji postoje na Krimu i Siciliji, ali su po ljepoti i skladu i očuvanosti iza našega Starigradskog polja.

Tradicionalna proizvodnja plavca 

To priznaje hrvatskoj prirodnoj i kulturnoj baštini još više će potakunti našu svijest o očuvanju nacionalnog identiteta, hrvatskoj pripadnosti mediteranskoj i svjetskoj kulturi i civilizaciji, rekao je ministar, dodajući kako Starigradsko polje ovako sačuvano još više svjedoči naš identitet u današnjem vremenu globalizacije.

Ministar naglašava važnost tradicionalne obrade Starigradskog polja, uzgoj vinove loze i proizvodnju kvalitetnog vina, koje se jednako proizvodi gotovo dva i pol tisućljeća.

Zahvalivši svima na pripremi prijedloga, koji je trajao više od tri godine, ministar je rekao da će se taj krajolik sada još bolje čuvati od moguće devastacije i divlje gradnje.

Lonjsko poljeŠto se tiče drugih lokaliteta na "tentativnoj listi" Unescova popisa, ministar je rekao da najviše izgleda ima Lonjsko polje.

Joško Belamarić, pročelnik Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Splitu koje skrbi o Starigradskom polju, podsjetio je da je ono najveća i najplodnija ravnica na jadranskim otocima, najbolje očuvani antički katastar (chora/ager) na Mediteranu i u Europi.

Ravnica je početkom 4. stoljeća prije Krista pravocrtno podijeljena u 75 pravokutnih parcela i ždrijebom podijeljena doseljenim Grcima. Podjela polja, dodao je Belamarić, može se precizno datirati i to "4. godine 98. olimpijade" 385/4. godine prije Krista, kada, na poziv glasovitoga sicilskog tiranina Dionizija Starijega, Parani (jonski Grci) u najdubljoj uvali sjeverne strane otoka Hvara osnivaju grad Pharos.

Suhozidi kao prije gotovo 2400 godina

Grad je imao pravilnu mrežu gradskih komunikacija, ortogonalno postavljenih ulica, i bio je okružen zidinama od velikih kamenih blokova.

Istraživanja su, dodao je Belamarić, potvrdila bogatu slojevitost grada - predgrčka, grčka, rimska, kasnoantička i srednjovjekovna faza.

Na rubu Starigradskog polja tri su glavna otočka zaljeva i većina važnijih naselja obuhvaćena kontaktnom zonom od kojih je svako spomenička cjelina za sebe.

To polje, smatra Belamarić, najvažnija je činjenica u prirodnom, ali i povijesno-društevnom inventaru otoka Hvara.

Unatoč povijesnim previranjima, etničkim preobrazbama i mnogim imovinskim promjenama unutar polja, njegova je početna podjela ostala gotovo netaknuta 2400 godina. Grčka chora posve je jasno uočljiva u krajoliku u obliku mreže suhozidnih crta koje omeđuju granice posjeda. Premda su mnoge od tih međa nastale u srednjemu vijeku, istim se kamenom koristilo na istim crtama antičke parcelizacije, ustvrdio je Belamarić.

U polju se uzgaja čuveni hvarski plavac iz kojega se stoljećima uvriježenim načinom obrade i prizvodnje dobiva vino vrhunske kvalitete, rekao je starigradski gradonačelnik Visko Haladić. Izvijestio je da je osnovana Javna ustanova "Ager" koja će upravljati tim prirodnim i kulturnim dobrom. Uz osnivača - Stari Grad, ustanovu će financijski podupirati Ministarstvo kulture.