Ima li pilota u avionu? Nema, ali tu je Liam Neeson!

Baš kad se već lagano spremao za penziju, Liam Neeson, irski glumac tužnog pogleda, iznenada je, ni kriv ni dužan, postao akcijski superstar: sve je počelo s filmom „Taken" („96 sati") iz 2008. godine, u kojemu je spašavao kćer od terorista, i otada svake godine točan poput švicarskog reda letenja u kina stiže novi akcijski blockbuster s Liamom Neesonom („Unkonwn", „96 sati: Istanbul", „The Grey", a sljedeće godine nas čeka i „Taken 3") u kojem redovito zapaženu ulogu imaju avioni ili aerodromi. I eto ga u 62-oj godini kao akcijskog junaka prema kome su zlobni novinari krstili čitav žanr - Neesploitation movies.

Već od prve scene novog predstavnika dotičnog žanra, avionskog trilera „Non-Stop", u kojoj ga zatičemo u automobilu na aerodromskom parkiralištu kako trusi jedan putni (viski) prije polijetanja, shvaćamo da je riječ o čovjeku koji ima mnogo problema - neobičan ali zanimlijv spoj fizičke veličine i blagog lica Neesonova je dobitna kombinacija pa uspijeva udahnuti dušu i tako ispraznim filmovima kakvi su gotovo svi gore nabrojani.

Uskoro ćemo saznati da je njegov lik Bill Marks zapravo zračni šerif, nova policijska uloga uvedena u avionski promet nakon terorističkog napada od 11-og rujna. Marks ima problema s alkoholom, koji su pak vezani uz smrt kćeri od bolesti, zbog čega je svojedobno dobio otkaz u policiji, no kad se pojavila potreba za zračnim šerifima prihvatio je ponudu iako ima strah od letenja.

Osobito je stresno polijetanje prilikom kojeg mu razgovorom pomogne njegova atraktivna susjeda na sjedalu do prozora (Julianne Moore) i baš kad avion započne svoj miran prekooceanski let, a Marks u wc-u popuši prvu postraumatsku cigaretu, turbulencije počinju u vidu sms poruke koja najavljuje smrt jednog putnika u roku od 20 minuta ukoliko na račun ne sjedne 150 milijuna dolara.

Avion postaje poprištem morbidne igre mačke i miša između inteligentnog i spretnog ucjenjivača te Marksa koji se osim s nepoznatim luđakom mora boriti i s vlastitom lošom reputacijom te mogućnošću masovne histerije. A pri tome ne može imati povjerenja ni u koga, tek donekle u jednu od stjuardesa (Nancy igra Michelle Dockerey iz „Downton Abbeyja").

Ipak, riječ je o filmu kojemu se mora priznati da se jako dobro nosi s posve bedastim zapletom (i raspletom, ali o njemu sad nećemo) pa mu se ne može prigovoriti nedinamičnost ili dosada, a zahvaljujući Neesonu, Julianne Moore i još nekolicini manjih uloga, „Non-Stop" niti glumački nije sramotan.

Cijeli tekst o filmu „Non-Stop" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.