I limeni murjak želi svoju franšizu

Koliko smo puta već dosad pisali, odnosno valjda uvjeravali sebe i druge, kako su remakeovi nužno zlo, ne i najveće, i kako se moramo naučiti živjeti s njima itd., itd. ... I kako neki od njih imaju smisla zbog razvoja industrije specijalnih efekata koji originalima nisu bili dostupni. No, s druge strane je li npr. „Blade Runner" obožavan zbog specijalnih efekata ili nečeg drugog?

Nije tu daleko ni „Robocop", akcijska SF satira Paula Verhoevena iz 1987., no u obranu njegova aktualnog remakea se osim friškog CGI momenta može reći i da postoji određeni socijalni kontekst koji ga donekle pravda. Naime, ta neka distopijska budućnost koju već desetljećima gutamo u SF-u, bilo pisanom, bilo „filmovanom", odavno je već tu. Big brother, kamere, smartfoni, smrt privatnosti, nadzor svake vrste, totalna sloboda na papiru, a u stvarnosti...

Sad kad smo novom „Robocopu" dali kakav takav alibi, možemo reći i da je dočekan na nož i od kritike i od fanova originala, no ako ste, kao pisac ovih redaka, propustili original, ovaj remake će vam puno bolje leći. Distopijska budućnost ovdje se ne čini značajno različitom od sadašnjosti, s tim da u Detroit budućnosti puno bolje izgleda od ovog aktualnog, opustošenog i bankrotiranog. Glavna priča te bliske budućnosti (2028 g.) su dronovi i roboti, alternativna „mehanička" policija, koju svemoćna korporacija OmniCorp nikako ne uspjeva implementirati u Americi, dok su širom svijeta već uspjeli prodati priču i „zavesti reda" na ulicama, kao što vidimo u uvodnom segmentu iz Teherana...

Cijelu recenziju filma „Robocop" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.