Hrvati i Srbi su danonoćno pred televizorom

Svaki građanin Srbije u prosjeku provede pet sati dnevno gledajući televiziju, čime je pretekao čak i Amerikance. Korak sa Srbijom u ovoj zabrinjavajućoj statistici drže zemlje cijele regije, pa se tako odmah iza nje po dužini gledanja televizije nalaze Mađarska, Makedonija, Grčka, i Hrvatska. Medijski stručnjaci navode razne razloge za višesatno sjedenje ispred televizijskih ekrana: siromaštvo, nezaposlenost, veliki postotak starog stanovništva, ideološku i političku podijeljenost ljudi, a samim tim i sve veće socijalne razlike. Ljudi su se nekad više družili, a okrutna je činjenica da je i to druženje postalo preskupo, upozoravaju stručnjaci.

Bez posla, ispred TV-ekrana

Rade Veljanovski, profesor Fakulteta političkih znanosti u Beogradu i stručnjak za medije, za DW kaže kako je osnovni razlog što građani Srbije toliko puno vremena troše ispred TV ekrana krizno stanje koje se nekako neprimjetno produžilo:

"Mi smo ponekad pomalo bili u zabludi misleći da je kriza završena prolaskom 90-ih godina, i imali smo izvjestan optimizam, pogotovo tamo negdje 2001, 2002, ili 2003. kada je izgledalo da će se stvari promijeniti. Ali, sada vidimo da ta kriza ima jedan duži kontinuitet. Dakle, ljudi su bez posla, ljudi su vrlo ugrožene egzistencije, a s druge strane postoji ta neka vrsta zanimanja za takozvane nove sadržaje kojih sve više ima u medijima i na televizijama. To ne znači da su ti sadržaji sada bolji ni zanimljiviji nego prije, niti kreativniji, ali to te ljude koji su bez posla i koji nemaju ideje kako se i čime pozabaviti, drži satima pred ekranom".

Sociolog kulture Ratko Božović ocjenjuje da smo došli u situaciju da ljudi sve više vide stvarnost preko televizije: "To je situacija koja pomalo liči na ona istraživanja engleskih teoretičara medija, koji su prije desetak godina utvrdili da ljudi koji dnevno gledaju preko četiri sata televiziju u jednom trenutku više nemaju percepciju i ne mogu shvatiti šta se događa u samoj stvarnosti. Dakle, umjesto njih vidi televizija, umjesto njih živi televizija, umjesto njih je prisutna televizija, kako bi oni bili što više inertni, što više provincijalni, i što više sjedeće figure".

Kriza koja i dalje traje je izazvala, osim osiromašenja ljudi, i stradavanje kulture, kultiviranosti i obrazovanja, ističe Božović: "Dakle, nakon one populističke priče i populističkog utjecaja koji je došao s vremenima 90-ih godina, sada imamo tu nesreću da je kultura smještena u estradi. A estrada je samo drugo lice ili druga forma populističkog utjecaja.

Umjesto da se nametne vrijednost ili da se na neki način živi kroz te vrijednosti, živi se jedna kič-samoobmana. I ljudima u Srbiji, to je sada primjer onoga što se u njoj događa, više odgovaraju laž i prijevara nego istina i suočavanje s istinom".

Pogubno za društvo

Predugi boravak ispred televizijskih ekrana ostavlja velike posljedice na samo društvo, smatra Veljanovski, počevši od zanemarivanja same obitelji i obiteljskih odnosa. Pritom gledatelje programi koje u najvećoj meri konzumiraju ne mogu osposobiti za onu vrstu građanske aktivnosti koja se od njih očekuje. Iako bi mediji trebali dati jako puno informacija, znanja, i obrazovanja, pa da se time ljudi koji su toliko dugo pred ekranom osposobe i za neke druge funkcije, to se jednostavno ne događa:

"To je pasivno gledanje - traži se samo zabava, i to laka zabava, bez selekcije sadržaja. Tako da nema nikakve sumnje da to produžuje jednu socijalnu letargiju koja se vraća time da su ljudi sve više apatični i što sve više imaju osjećaj da se ništa u društvu ne može promijeniti".

Veljanovski ocjenjuje da političarima i takozvanoj političkoj eliti takvo stanje odgovara, ocjenjuje Veljanovski. Oni ga na neki način generiraju i potiču jačajući svoj utjecaj na medije. Njima to letargično stanje odgovara jer takvo društvo bez kritičkog mišljenja nije sposobno za promjene, zaključuje Veljanovski.