« Život
objavljeno prije 7 godina i 1 mjesec
BAŠ TAKO!

Heroj svog života

Svako ima svoje viđenje i želje, maštu... treba razlikovati maštu i želje od realnosti, tanka je linija, uvijek budemo razočarani kad su nam očekivanja velika.

Morate sami sebi biti heroj
Morate sami sebi biti heroj (Shutterstock)
Više o

problemi

,

život

,

heroj

,

Lily Laum

,

priča iz života

,

priča

Koliko nas živi život kako i kakav želi?

Koliko nas sanjari o nekim drugim mjestima, večerama, romantici, plažama, suncobranima, sjenicama, cvijeću, parku....?

Svako ima svoje viđenje i želje, maštu. Treba razlikovati maštu i želje od realnosti, tanka je linija, uvijek budemo razočarani kad su nam očekivanja velika. Razočarenje jedno za drugim povlači stres i nesigurnost u sebe. Sve zajedno nakon određenog vremena se odražava na kompletno zdravlje, teže dišemo, krećemo, srce zastajkuje a tlak varira, koža postaje flekava, kretnje usporene, kosa opada i gubi sjaj, apetit nam se povećava ili smanjuje.

Pronašla sam balans, način opstanka, način zdravog razmišljanja i ponašanja, imam svoj mir, a to znači da sam posložila u glavi sve životne izazove i barijere, imenovala ih a neke u ropotarnicu povijesti gurnula. Važno je glavu iznad vode držati, disati punim plućima. Prilagođavam se ma što radila i gdje god bila, gledam sebe i sebe u okruženju.

Živim svoj život, uvijek na neki drugi način, put me vodi u nepoznate smjerove, neplaniranima niz stvari postaje, od mjesta rada, firme za koju radiš do mjesta stanovanja.

Trenutno stanje je Slavonka, zaposlenik splitske firme na dubrovačkom području kao mjesta rada. Zvuči privlačno, egzotično, očaravajuće, ali je realnost daleko od svega. Proglasila sam ovu opciju dobrom i izvlačim samo pozitivne stvari za sebe, druge pokušavam korigirati i umanjivati štetu ako mi pođe za rukom, na najmanju moguću.

U životu manje više sve promjene nastaju sticajem okolnosti, događanja, uvjeta, načina, potreba. Nikada nisam pokušala biti heroj svog života. Pokušavam si ugoditi i sa što manje stresova koračati i ne stajati, samo naprijed. Samo u sebe se možeš pouzdati, sve ostalo je klimavo i nepouzdano.

Bitno je da sam shvatila, nažalost na teži način, ali jesam, je da se ne opravdavam ikome za svoju sreću i uspjeh, niti se žalim za padove i stresove. Nije mi lako i pokušavam od svega izvući pozitivu, bar jednu dobru stranu ružnih životnih događanja, pretvorim u uspon, ne u svoj pad. Ljudi to gledaju kao veliki uspjeh i počinje se javljati zavist i ljubomora. Ne skrivam se iza nikakvih zavjesa, niti pretjerano šutim, ali sam pronašla mjeru i važem što je bolje iskazati a što ne.

Radim ono što moram, ali i ono što volim, To je moja osobna i privatna stvar koju ne moram podijeliti s nikim. Uvijek sam u nekoj sivoj zoni, ne ističem se ni po čemu i imam svoj mir. Taj mir je bitan za opstanak. Svakodnevno si posvećujem minimalno sat vremena, tad radim što mi je najbolje za opuštanje. Trenutno, ma koliko god zvučalo blesasto je gledanje vremenske prognoze i serije nakon dnevnika. Ne mislim o ičemu, ne dozvoljavam opterećenje ičim, samo smijeh i relax, a to puno znači prije spavanja.

Treba uvijek pronaći način kako postići svoju ravnotežu. Pokušati sam sa sobom riješiti probleme i dileme, jer gomila suza i izgovorenih riječi nam neće pomoći, opet sami sve rješavamo, ali onaj kome se žalimo, pamti. Posebno ako ste poslije "zaboravili" podijeliti i krišku kolača sreće.

Sve što sam suprotno napravila, obilo mi se o glavu, ne jedan puta. Zato, tišina, prst na usne ili puna usta vode. Naravno da komuniciram s prijateljima na razne načine, najdraže mi je kad im napišem mail, tada u miru složim misli i slijed, instant poruke... ranije, kada sam imala više vremena za duže razgovore i susrete, imala sam različito iskustvo. Prošla sam u životu sve na teži način i naučila sam da uvijek treba gledati unaprijed i simulirati eventualne posljedice ijedne odluke. Kako moje dijete meni kaže, gledam crno.

Ne, ne gledam crno već realno. Uvijek sam iskrena u razgovorima. Mnogi prijatelji se naljute kad im kažem istinu, pa zar mi to treba? Ne mogu nekoga podržavati u njegovom očaju i žrtvi, kada to nije tako. Nekoga s takvom podrškom možemo pogurati samo dublje u psihozu i poljuljati i onako tanke živce.Ne, neću tako ikome išta olakšavati, neću sipati stotine laži.  

Život nam je svima težak i od nas radi najveće živuće žrtve, a svi mi lagano umiremo iznutra.
Po svaku cijenu se treba čuvati jer, vrlo lako je moguće postati žrtva vlastitog života
Odradiš što moraš i imaš, povlačiš se u imaginarni svijet, a onda krenu i medikamenti jer živci rade.Vječito stisnutih zuba i sputano ophodiš se s ljudima, ljuto i rezignirano u isto vrijeme, čak i samu sebe možeš zavarati tako. Ja to ne znam, Ja to ne mogu, Ja to ne smijem... interesantno, a kada smo odlučili tako sami sa sobom razgovarati? Ja sam odavno rekla stop!

I stala sam, okrenula se i ne dozvoljavam da me život gazi, niti da itko odlučuje i o čemu što sam ja u pitanju.

Prijatelji me poznaju kao borbenu i upornu osobu, nisam baš s ono ja to mogu, ali sam s geslom, ja ću to pokušati napraviti. Ne silim se, ne glumim žrtvu ali na svoj način dođem do cilja. Ne odustajem od meni bitnih i važnih stvari. Nikada nisam htjela biti žrtva, niti heroj, samo sam oduvijek htjela miran život.

Zar nije sebično nekoga opterećivati svakodnevno istom pričom- osjećam se užasno, ne mogu govoriti što želim niti se družiti s kim želim, a imam osjećaj da ne mogu ni dihati. Pa kad kažem da nije sve tako već i drugačije, odmah nisam poželjan sugovornik. Svojim prijateljima nikad nisam okrenula leđa,niti pustila da se sami nose svojim nevoljama. Uvijek sam potaknula na neki rad, na nešto što je korisno i prihvatljivo.

Neprekidno govorim da trebamo biti realni, trebamo stajati čvrsto na zemlji, a ne u oblacima. Svjesna sam da nas realizam nikamo ne odvodi i često nas drži na mjestu, ali stabilnom tlu. 
Zagrlila sam život i ne ispuštam ga, ne razmišljam puno, već radim puno, trudim se raditi što volim, a to me sve pokreće. Ne gledam druge, ne uspoređujem se, bolje se osjećam.

Ukratko probudila sam u sebi dijete, heroja, vjerujem u sebe.

Trebalo mi je vremena al sam postigla cilj, svoj mir. To je neprocjenjivo.

Najlakše je biti žrtva, kukati i plakati. 

Poneki citati Nika Vujčića nas mogu otrijezniti iz apatije u koju smo upali, izabrala sam neke, a ima ih bezbroj u knjizi "Živjeti slobodno"

♥ Moj cilj je da vas ohrabrim da prebrodite svoje probleme i teškoće, da biste mogli da pronađete svoj put do sretnog života. Odreknite se života sa samosažalijevanjem u zamjenu za život sa svrhom.

♥ Zapamtite - akcija izaziva reakciju. Kada ste u iskušenju da napustite svoje snove, natjerajte sebe da pokušate još samo jedan dan, jednu nedjelju, još jedan mjesec, još jednu godinu... Bit ćete iznenađeni onim što se događa kada konstantno odbijate da odustanete.

♥ Ako ne možete da dobijete čudo, postanite jedno.

♥ Kad vam se čini da vas sretni trenuci zaobilaze, stvorite sami takav trenutak.

♥ Nikada nisam sreo ogorčenu osobu koja je bila zahvalna. Niti zahvalnu koja je bila ogorčena.

♥ Motivacija vas vodi kroz dan, ali inspiracija vas vodi kroz život.

♥ Ako ne možete da dobijete čudo, postanite jedno.

♥ Život je priča koju sami pišete.

Više priča na zrelazena.com i http://lovewithspirt.simplesite.com/420378994

Piše: Lily Laum
24.03.2017. 15:01:00
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh