Gospodski je popiti - pivo

Da bi čovjek nekoć bio gospodinom, bilo je potrebno da uz večeru naruči butelju zrelog vina. Ta je naslada bila rezervirana za one koji su mogli vino platiti skoro kao i večeru, ako ne i više. O njima su se snimali filmovi i pisale knjige. Njihove su fotografije završavale u povijesnim pripovijetkama i poslovnim žurnalima.

Većina normalnog svijeta koja nije posjedovala tvornice, banke ili pak zemljišta, krpala je kraj s krajem uz poluproizvode upitne kvalitete. Gospoda su godinu završavala uz pjenušavo vino i kopune.

U međuvremenu je negdje nestalo kopuna, a i gospoda su se prorijedila. Ulicama hodaju uglavnom polupismeni nosači kožnih jakni. Njihovi su pogledi oštri. Istovremeno i tupi. Oni se ne smiju. Oni kad žele biti gospoda naruče u kafiću vino. Očaranost vinom ne prestaje. Kao što ne prestaje ni jaz između vina i piva. Pivo je tradicionalno piće sirotinje i vucibatina. To je radnički pogled prema finom.

Jaz između piva i vina klasni je jaz. S jedne strane stoje oni koji imaju, mogu i žele to pokazati. Oni prijezirno gledaju ove preko puta koji nemaju pa ispijaju kartone piva. Ovi s pivom u ruci jednako prijezirno gledaju one što naručuju vino. U gadnoj su pak zabludi i jedni i drugi.

Danas je savršeno pristojno završiti godinu uz dobro pivo. Danas je čak i poželjno goste ponuditi kvalitetnim pivom. Koliko god bilo plitko, pomodarstvo je često snažan nosilac promjene. Da ne ulazim pretjerano u ne tako davnu povijest i pionirski rad Michaela Jacksona, za potrebe ovog teksta dovoljno je reći da danas postoji pivo kakvo znamo i pivo koje tek dolazi (u Hrvatsku).

Postoji industrijsko pivo - loše kvalitete jer ne stigne odležati, napravljeno od jeftinih sastojaka, s dodacima koji produljuju rok valjanosti i okus koji je praktički nemoguće raspoznati. Pravi znalac, onaj dućanski pijandžija što redovito svraća na pivo, taj savršeno razlikuje jedno generičko pivo od drugog. Mi ostali to nismo u stanju.

Sve o tome pročitajte na portalu Gentleman.hr