Globus i Jutarnji objavili lažan tekst pozivajući se na guvernera Rohatinskog?

Na web portalu Jutarnjeg lista u utorak je objavljen tekst pod naslovom "Rohatinski: Opasan je predsjednik koji se miješa u ekonomiju, a o njoj nema pojma" koji je, kako se čini, potpuna konstrukcija.

U tekstu je objavljeno "devet čvrstih teza" s kojima je guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski, navodno izašao kako bi, prema pisanju Jutarnjeg, poslao jasne poruke budućem predsjedniku i vladajućoj koaliciji, dok se drugima obračunava s duboko ukorijenjenim predrasudama.

"Devet čvrstih teza" je tekst prenesen iz magazina Globus, koji s Jutarnjim dijeli vlasnika, Europapress holding (EPH), a koji se na kioscima pojavio prije nedjeljnih predsjedničkih izbora. Tim tekstom se indirektno pokušalo uputi neke poruke budućem predsjedniku Republike Hrvatske, Ivi Josipoviću.

Međutim, prema pisanju portala banka.hr, čiji su novinari kontaktirali službu za odnose s javnošću Hrvatske narodne banke, cijeli tekst je konstrukcija koja nema veze sa stvarnošću. Banka.hr piše kako Rohatinski nije izišao ni sa kakvih devet teza, niti je pisao bilo što za posljednji broj Globusa što, ukratko, znači da se radi o gruboj povredi novinarske profesije, što za EPH Ninoslava Pavića ne predstavlja prvi takav 'propust', te manipulaciji imenom i pozicijom guvernera u propagandne svrhe.

U tekstu na web portalu Jutarnjeg lista ispuštena je činjenica da su rečenice koje su predstavljene kao 'devet teza' izvučene iz intervjua koje je guverner Rohatinski dao drugim medijima u sasvim drugom kontekstu te predstavljaju sasvim proizvoljne konstrukcije redakcije Globusa, odnosno Europapress holdinga.

Famoznih 'devet teza' prenosimo u cijelosti uz napomenu, kako piše banka.hr, da iza svake od navodnih devet teza slijedi kurzivni dio koji ih objašnjava ili stavlja u kontekst u kojem originalno nisu bile. Tako im Globus pripisuje davanje 'packi' predsjedniku Mesiću od strane guvernera no, to čine na vrlo nevješt način u pokušaju potpunog iskrivljavanja realne situacije i utjecanja na čitatelje.

Slijedi 'devet teza' koje to nisu, ali ona koja se pokazuje sve opravdanijom govori o uređivačkoj politici unutar EPH koja u najmanju ruku zaslužuje osude struke:

1 Unatoč Ustavom suženom manevarskom prostoru predsjednik može bitno utjecati na ekonomsku politiku. On međutim mora znati što želi i kako to provesti; ako to ne zna, a pokušava pomoći - opasan je.

Rohatinski je poslao jasnu poruku novom predsjedniku. Ujedno je, bez posebne potrebe da iznosi primjere, dao i jasnu packu odlazećem Stjepanu Mesiću, čije su gospodarske akcije (u dobru volju ne ulazimo) više puta mogle završiti pogubno da nije bilo brzih Vladinih spasilačkih intervencija.

2 Financijska kriza mnoge je zemlje pogodila teže nego Hrvatsku. Hrvatski realni sektor pogođen je padom izvoza i štednjom na domaćem tržištu. Proizvođači moraju shvatiti da je prošlo vrijeme domaće potrošnje s inokreditima.

Činjenica je da su banke u Hrvat­skoj i u protekloj kriznoj godini dobro poslovale. Pad koji se osjetio u industriji temelji se na nekonkurentnosti domaćih proizvođača. Naručitelji su se vrlo brzo okrenuli prema onima koji su pokazali spremnost na brzu prilagodbu. U Hrvatskoj je takvih, nažalost, malo. Oni koji su se pokazali takvima - kompanije Atlantic grupe - nastavili su rasti i u kriznoj godini.

3 Građevinski sektor dobar je primjer loše prakse koja se temelji na rastu financiranom novcem poreznih obveznika.

Građevinari su godinama odlično živjeli od velikih državnih infrastrukturnih projekata i od poticane stanogradnje. Kada je država ostala bez sredstava za megaprojekte, građevinske kompanije ostale su bez poslova.

4 Menadžeri koji su danas u zatvoru nisu napravili ništa različito od onoga što rade posljednjih 20 godina, samo što se to u razdobljima kada je bilo novca lako moglo učiniti nevidljivim.

Da je Podravka mogla servisirati svoje dugove, nikada se ne bi otkrili "sumnjivi potezi" njezina menadžmenta. Problem se otvara u trenutku kada novca nestaje i kada netko za to mora odgovarati. Slijedeći trag novca, redovito se dolazi do zastrašujućih otkrića koja u krug kandidata za Lepoglavu uvlače sve više poznatih imena iz vrha društvene i političke piramide države. Priča će se širiti i zahvaćati sve više imena.

5 Oblik vlasništva manje je važan od odgovornog ponašanja vlasnika. U hrvatskom državnom sektoru zasad se teško može govoriti o odgovornom vođenju kompanija i teško je očekivati značajne promjene bez promjene mentaliteta.

U uređenim društvima, gdje se u pravilu posluje u skladu sa zakonom, a menadžeri državnih tvrtki moraju opravdati svoje rezultate pred vlasnikom, doista nije važno je li kompanija ili banka privatna ili "državna". U Hrvatskoj se s novcem poreznih obveznika postupa kao da je riječ o samopodrazumijevajućem kapitalu koji će vječno pristizati. To nije klima u kojoj treba priželjkivati jačanje utjecaja ili vlasničkih udjela države u kompanijama ili bankama.

6 (Spasiteljski) fond koji bi se financirao emisijom svježeg novca iz primarne emisije velik je rizik za središnju banku. Ne usmjeri li se taj novac u proizvodnju, potrošnja će povećati potražnju za devizama, kuna će se naći pod pritiskom. Da bi cijela priča uspjela, treba nam veća koordinacija monetarne i fiskalne politike.

HNB niz godina vodi bitku oko toga što je najbolji način da se istovremeno zadovolje populistički apetiti političara i zadrži stabilnost monetarnog sustava. Preveliki državni troškovi stvaraju pritisak na središnju banku, od koje se očekuje da neprestano održava dovoljnu količinu novca u sustavu. Bilo kakav fond koji bi se financirao novcem iz primarne emisije (svježe tiskanim), a da se prije njegova osnivanja ne odrede čvrsti kriteriji prioriteta i čvrsta pravila njegova korištenja bio bi fijasko ekonomske i monetarne politike.

7 U Hrvatskoj je stvoreno pogrešno uvjerenje o svemoći države. Gospodarstvenici moraju biti svjesni da im nitko neće pomoći ako sami sebi ne znaju pomoći.

Štoviše, onima koji nemaju ideje kako se izvući ni država ne treba pomagati. Financirati nečiji bankrot novcem poreznih obveznika ne smatra se odgovornim vođenjem ekonomske politike države.

8 U bankama ima novca, ali u kriznim situacijama rizik je povećan i one nisu spremne ulaziti u potencijalno nesigurne poslove. Često su ekonomski jake države na sebe preuzimale dio rizika. Hrvatskoj državi danas je vrlo teško ulaziti u povećani rizik sa situacijom u kakvoj se nalazi proračun.

Za razliku od bogatih zapadnih zemalja, gdje su krizom bile pogođene banke koje su onda zatražile i dobile pomoć od država, u Hrvatskoj je kriza prvo ispraznila državnu blagajnu. S proračunom koji ima problema s punjenjem, država koja je uz to još i u ozbiljnim dugovima teško može na sebe preuzimati rizike privatnih kompanija.

9 Hrvatska je visoko zadužena zemlja, no to ćemo i 2010. uredno otplaćivati i možemo to podnijeti. Važno je da se relativna inozemna zaduženost dalje ne povećava.

BDP će u ovoj godini rasti mnogo sporije nego u doba velikoga kreditnog buma. HNB je tijekom proteklog razdoblja osigurao rezerve koje mogu amortizirati današnji stupanj zaduženosti zemlje. Ne uspori li se ritam zaduživanja, HNB-u će se značajno smanjiti mogućnost pozitivnog utjecaja na ekonomsku politiku.