Europskim populistima ne treba Trump

Donald Trump je vjerojatno najmoćniji populist na svijetu i privlači najviše medijske pozornosti. Međutim, to ne znači da je on uveo ideju populizma u današnju globalnu politiku. Puno ranije nego što se Trump neočekivano ostavio posla s nekretninama i postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, europski populisti su zauzeli svoja politička mjesta širom kontinenta.

Slobodarska stranka Austrije (FPÖ) stekla je popularnost u ovoj zemlji devedesetih godina prošlog stoljeća i promijenila uspostavljeni stranački sustav u toj zemlji. U međuvremenu je i populizam u Italiji dobio svoju polaznu točku: izborom bivšeg medijskog mogula Silvija Berlusconija za premijera te zemlje prije 25 godina, prvi moderni populistički vođa preuzeo je političku funkciju u Europi.

Berlusconi kao predznak

"Berlusconi je bio neka vrsta upozorenja", kaže Anna Grzymala-Busse, profesorica međunarodnih studija s težištem na populizmu na Sveučilištu Stanford. "On je pokazao da je moguće da jedan populist s kaotičnim vodstvom bez koherentnog programa vlada zemljom."

Jedan od populističkih vođa u Europi koji je prethodio vremenu Trumpa je i Viktor Orban u Mađarskoj. On je inače bio gost u Bijeloj kući početkom ovoga tjedna. Orban je prvi put preuzeo ured predsjednika vlade 1998. godine. Ubrzo nakon toga je počeo napadati liberalne demokratske institucije u zemlji. Čak je i pooštrio taj svoj politički program otkako je ponovo izabran za premijera 2010. godine.

Ta kronologija pokazuje da europski populisti postoje potpuno neovisno od Trumpa i ne treba im njegova podrška, smatra Grzymala-Busse: "Oni su sami uspjeli steći popularnost u svojim zemljama."

Europski populizam je uglavnom nastao na domaćem terenu. Često se hrani zloupotrebama u vlastitoj zemlji i stoga ga je teško prenijeti u druge zemlje. Steve Bannon je to naučio na vlastitoj koži kada je pokušao formirati europsku grupaciju desničarskih populista prije europskih izbora koji se održavaju krajem svibnja.

"Europskim populistima ne treba Bannon"

Plan nije uspio. Međutim, to ne iznenađuje, kaže Mabel Berezin, sociologinja sa Sveučilišta Cornell, koja je trenutno angažirana na „Institutu za napredne studije" u Princetonu. "Njima ne treba Bannon", kaže ona kada govori o europskim populistima. "Oni se sasvim dobro snalaze i bez njega."

Stoga je pogrešno bilo pretpostaviti da bi poraz Trumpa na izborima 2020. godine automatski značio i pad populizma u Europi, kaže Grzymala-Busse.

Međutim, postoji nekoliko konkretnih veza između Trumpa i europskih populista, objašnjava Grzymala-Busse. Ni jedna strana nije očigledna, pa i kada se bave nejasnim i širokim političkim pitanjima.

"Mislim da dijele istu ideologiju, skeptični su prema međunarodnim savezima i liberalnoj demokraciji, te tvrde da govore u ime naroda."

Rusija kao spojni element

Najkonkretnija veza između Trumpa i europskih populista - izuzimajući to što imaju istu ideologiju - leži u njihovom međusobnom afinitetu prema Rusiji. „U Rusiji postoje čvorišta. Rusija aktivno financira populističke pokrete u Europi. Muellerov izvještaj također sugerira da ta zemlja održava veze s predsjednikom Trumpom", objašnjava Grzymala-Busse.

"To definitivno daje legitimitet Orbanu i njemu sličnima", dodaje Grzymala-Busse. "Trump im također pruža i odličnu međunarodnu legitimnost. Činjenica da ga najveći populist prihvaća, Orbana čini još moćnijim i legitimira ga ne samo u Mađarskoj, nego i širom Europe."