Europi je objavljen rat

13. studeni 2015. će ući u povijesne udžbenike. To je crni petak za Francusku, za Europu i za Zapad. Teroristički napad, ili, bolje rečeno, taktički savršeno koordiniran niz terorističkih napada u različitim dijelovima Pariza, jednog od najljepših gradova na svijetu, predstavlja objavu rata koju nam je uputila „Islamska država".

Taj rat je svima nama u Europi objavio islamistički džihadizam. Rat je objavljen našem stilu i načinu života, našem političkom, ljudskom i društvenom shvaćanju slobode. To uznemirava nas, Europljane, koji danas, kao rijetko kada, osjećamo duboku povezanost s Francuskom. To nas je uznemirilo, to nas je deprimiralo, to nas je, svakako, i razljutilo. Ljuti smo na brutalnu želju "Islamske države" za ubijanjem, kojoj je podleglo više od 120 ljudi, a o brojnim teško ozlijeđenima da i ne govorimo.

Napad je bio ubod u srce Europljana. Ubod u naše shvaćanje toga kako želimo živjeti. To je bio i ubilački ubod u središte francuske države, koja, usprkos novim dalekosežnim mogućnostima nadzora, nije bila u stanju zaštititi svoje građane.

„Crni petak" će promijeniti Europu, iako još nitko ne zna odakle potječu atentatori. Jesu li oni rasli u francuskim predgrađima? Tu gdje su odavno nastala paralelna društva muslimanske mladeži bez korijena, tamo gdje, kako kaže alžirski pisac Sansal, odavno „bradonje vode glavnu riječ", gdje vlada totalno odbijanje francuskog i zapadnog načina života? Ili su teroristi stigli iz Sirije ili Iraka, možda su povratnici s bojišnice ili čak teroristi koji su se predstavljali kao izbjeglice? Tek to bi zaoštrilo raspravu koja se o izbjeglicama vodi u Njemačkoj.Ovi nasilni činovi su predstavljali napad na političku kulturu Francuske. Naime, sigurno je da će zemlja skliznuti udesno, sve do ultradesničarskih pozicija. Francuska će se začahuriti, sigurno će se pojaviti želja za povlačenjem iz procesa globalizacije. Politički profiter ovog košmara u Francuskoj bit će Nacionalna fronta. A nesretni gubitnik će biti francuski predsjednik Francois Hollande.

13. studeni je dan nemoći, dan koji poput noćne more lebdi nad Francuzima i Europljanima. Dan utučenosti, očajanja i slijepog bijesa. Ali to je i dan kada otvorena, liberalna društva Starog kontinenta moraju s ponosom reći: „Nećemo mijenjati naš način života!" To je dan kada se hladne glave mora zaključiti: tko želi da otkloniti uzroke bijega tolikih ljudi morat će se boriti i protiv Asada i protiv „Islamske države". Objava rata koju je „Islamska država" uputila Zapadu, ali ne samo njemu, ne dopušta drugačiji odgovor.