ESA pucala u nebo... s razlogom

Concordia je francusko-talijanska istraživačka stanica, koju su dvije članice EU-a zajednički otvorile prije 15 godina. Smještena na Antarktičkom platou, na nadmorskoj visini od 3233 metara, udaljena od mora stotinama i stotinama kilometara, svojim stanovnicima Concordia od udobnosti pruža približno ništa.VEZANE VIJESTI

S ekstremno niskim temperaturama i ekstremno niskom vlagom, tamo je živi svijet sveden na mikrobe, a čak niti njih nema napretek.

S druge strane, to znači da je to savršeno okruženje za mnoštvo istraživanja. Znanstvenici što ih prikazuje ESA-ina fotografija, ispaljuju u vis snažni laser i analiziraju što se događa LIDAR-om. LIDAR, ili Light Detection and Ranging instrument, najprostije rečeno, ono je u odnosu na svjetlo što je sonar u odnosu na zvuk. Ili radar u odnosu na radiovalove.

Dvojica znanstvenika na fotografiji laser su ispalila ravno okomito kako bi promatrali što se događa sa svjetlosti kad se sudara s česticama u zraku, iz čega se može izvući neopisivo puno zanimljivih informacija o gustoći atmosfere, česticama u njoj, o vjetru i temperaturi.

U konkretnom slučaju, njih dvojicu zanima provjeriti što se događa u najdonjih 1000 metara troposfere, odnosno u najnižem sloju Zemljine atmosfere, sve kako bi otkrili još neke tajne klimatskih promjena i time pridonijeli spašavanju ljudske vrste, pa i života na Zemlji.

U Concordiji zapravo imaju dva LIDAR-a. Ovaj na fotografiji je manji i smješten je 500 metara od stanice.

Zašto baš sad?

Zato što je na Antarktici sada polarna noć, sredina zime i baš u ovo doba godine znanstvenici ovaj aparat tako namjeste da po cijeli dan odašilje laser u nebo, po jednu minutu na svakih pet minuta.

U ovo doba godine kod Concordije vremenski su uvjeti takvi da je srednja dnevna temperatura oko -62°C, tijekom dana zatopli do -58°C, a kad je izmjeren toplotni rekord za kolovoz, bila je riječ o pasjoj vrućini od -26,5°C. Rekordna hladnoća, pak, u kolovozu, ujedno i rekordna hladnoća za cijelu godinu za Concordiju je -84,6°C.

U tim uvjetima ljudi doista nemaju druge nego se baviti znanosti i paziti na zdravlje. Ipak, u nekim trenucima uspiju si dati oduška.

ESA-in znanstvenik dr. Stijn Thoolen prije nekoliko je dana na blogu Concordije na ESA-inim stranicama opisao kako su njih 12 proslavili najdulju noć u godini. Pritom nije mislio na najdulju noć u smislu mraka bez sunčeve svjetlosti tijekom 24 sata, nego na mjesec i pol bez sunca.

On je, inače, liječnik koji si je zacrtao provesti u Concordiji 12 mjeseci, tijekom kojih provodi eksperimente s izolacijom, nedostatkom svjetla i ekstremnim temperaturama.

Na ljudima, dakako. Fotografija na blogu prikazuje stanovnike Concordije tijekom proslave u dvorištu svog antarktičkog doma, na malo je reći cičoj zimi, umaskirane, bilo je tu čak i golišavog junačenja, a Thoolen je zabilježio da je to bilo 10. srpnja 2020., da je količina sunca bila "ništa", osjećaj hladnoće -84°C, a raspoloženje je opisao kao "još uvijek OK".