Emotivni ciklusi Ivane Jovanović Trostmann

Ivana Jovanović Trostmann, dubrovačka umjetnica, akademska slikarica  kontinuirano je sklona u svome atelijeru suočavati se s nizom motiva, tretirati ih s posebnim zanimanjem i slikati ih u uglavnom srednjim formatima u tehnici akrila na platnu, ponekad im se vraćajući i iznova tražeći nova likovna rješenja.

Tako je bilo i s njezinim omiljenim motivom, cvijeća u vazi, gdje katkada samo naslućujemo obrise poluvisoke vaze i raskriljenih stabljika sa cvjetovima što izviruju iz utrobe porculanskog tijela a doista se pred nama djelomično otvara krajobraz sa cvjetovima ili su to pak vrlo otmjene kompozicije s raskošnim buketima cvjetova, doimaju se često poput kraljevskih kruna, u finim vazama koje onako pomalo skrivene kriju nostalgičnu priču vlastita trajanja i življenja, a sve u neobičnom, vibrantnom, tajanstvenom, vrlo emotivnom odnosu cvijeta i porculana. Slike su to prepune fine, elegantne atmosfere.

Ne mogu ne spomenuti nefigurativnu kompoziciju buketa zamotanog u papir iz serije cvijeća u vazi ili samoga cvijeća, koloristički vrlo efektna slika, osjećaj zadovoljstva dok sam je promatrao samo je rastao, slika prepuna ponosa i strasti.

Istodobno, slikarica bilježi još jednom stazu optočenu biljem i cvijećem na padini, s dominantno crvenkastom bojom, očito, to je put kojim se hoda u susret svojoj sudbini ili se zauvijek prestaje suočavati s njom. Čini se kao da će crveno raslinje vrlo brzo, uskoro prekriti vijugavu stazu i zauvijek je sakriti.

Također slikarica rado tretira krajobrazni motiv uz značajnu nazočnost cvijetova, istaknutih boja, poput okvira slika, između kojih možemo vidjeti bijeli, sivkaste zidine Grada, vidjeti sivo, zeleno ili plavo more kako okružuje zidine. Sve miruje, niti daška vjetra, samo se može osjetiti fini miris cvijeća, tišina, i more miruje, spava, samo je dan budan.

Poznato, ali samo jedno od mnogih lica Dubrovnika, slikarica bilježi u različitim kolorističkim inačicama, okružujući ga jednako takvim morem uz razlistalo bilje prepuno cvijeća, nama bliže, gotovo poneki cvijet možemo dodirnuti dok je arhitektura, daleko preko mora, ostala u daljini.

Zidine grada natkrilile su i tajne i glasove i radost i bol i sreću i žalost, cijela je povijest prekrivena šutnjom, sve je nijemo i pijesak u klepsidri miruje.

Ivana Jovanović Trostmann nastavlja vrlo uspješno kontinuirano koloristički istraživanje, uz figurativno nefigurativni pristup, dodirujući svojim platnima mnoge motive, dotičući mnoštvo tema, razvijajući danomice svoju jedinstvenu kolorističku ekspresiju iznimno otmjeno naslikanih kompozicija, obilježenu elegantnom i profinjenom atmosferom,vaze a cvijećem, puta koji se privija uz brdo, do udaljenih slika Grada pored mora, koristeći vrlo vješto akril na platnu.