Dokazana voda na osunčanoj površini Mjeseca

Još prije pet dana NASA je za 17 sati po srednjoeuropskom vremenu najavila objavu "uzbudljivog novog otkrića o Mjesecu". Tako je i bilo.

NASA-ini stručnjaci projekta SOFIA, objavila je agencija za svemirska istraživanja, potvrdila je postojanje vode na osunčanoj strani Mjeseca. To do sada još nikome nije pošlo za rukom i ovime se kao sasvim izvjesna otvara mogućnost da vode može biti bilo gdje na Mjesečevoj površini, da ne mora biti ograničena na hladna mjesta, vječno izolirana u sjeni.

"SOFIA je detektirala molekule vode u krateru Clavius, jednom od najvećih kratera vidljivih sa Zemlje, smještenom na Mjesečevoj južnoj hemisferi. Ranija promatranja Mjesečeve površine otkrila su postojanje vodika u nekim oblicima, ali nije bilo moguće odrediti je li riječ o vodi ili o hidroksilu (OH)", navodi se u priopćenju. 

NASA navodi i o kolikoj količini dokazane vode na ovom mjestu je riječ. Radi se o koncentraciji od između 100 i 412 ppm, što bi bio ekvivalent oko 3,6 decilitara. U objavi se pojašnjava i to da materijal u Sahari, odnosno saharski pijesak, prosječno sadrži stotinjak puta više vode od ovoga što su znanstvenici otkrili u krateru Clavius.

Istodobno s objavom NASA-e, objavljen je na Nature Astronomy i znanstveni rad osmero astronoma koji imenom i prezimenom potpisuju otkriće. Oni u svom radu zaključuju da je većina vode koju su detektirali svojim aparatima za infracrvena promatranja, vjerojatno zarobljena unutar staklenih čestica ili u prazninama između zrna materijala Mjesečeve površine, što bi bio vjerojatan i adekvatan način za zaštitu vode od uvjeta na površini Mjeseca.

"Sad znamo da je tamo. Ovo otkriće dovodi u pitanje naše razumijevanje Mjesečeve površine i postavlja uzbudljiva pitanja o resursima važnima za istraživanje dubokog svemira", kazao je na predstavljanju otkrića Paul Hertz, direktor Astrofizičkog odjela u Upravi za znanstvene misije pri NASA-i.

SOFIA je, inače, opservatorij smješten u Boeing 747SP, koji pri promatranjima leti na visini od oko 15.000 metara i opremljen je teleskopom koji je na toj visini pošteđen utjecaja čak 99 posto vodene pare kojoj bi bio izložen na površini Zemlje.

To da na Mjesecu ima vode, znanstvenici pretpostavljaju još od 1960-ih, računajući da bi u tom slučaju morala biti riječ o smrznutoj vodi, zaštićenoj u mračnim kraterima, vjerojatno isključivo u području oko Mjesečevih polova.