Damir Očko: Ljudska mjera / Human scale

Damir Očko, hrvatski predstavnik na Venecijanskom bijenalu 2015. kojega struka svrstava među najuglednije umjetnike svoje generacije, u posljednjih nekoliko godina realizirao je niz iznimno zanimljivih filmskih radova koje možete vidjeti na aktualnoj izložbi u MSU.

Očkov rad kompleksan je i višeznačan, a problematika njegovih filmova vezana je uz odnos između pojedinca i društva, najčešće kroz temu nasilja, društvenih opresija i kontrole. Osim 5 ključnih filmskih radova Damira Očka, izložba predstavlja i njegove kolaže te umjetničke knjige.

Umjetnička produkcija Damira Očka u središte interesa postavlja filmski rad čiji se prostor proširuje, razvija i razlaže nizom vizualnih i grafičkih elemenata - kolaža, objekata, zvučnih instalacija i poezije, a prostor izložbe strukturira se oko filma kao središnjeg mjesta iz kojeg se formira niz cjelina kao različitih studija. Filmovi se razvijaju kao kompleksne vizualne i zvučne strukture u kojima Očko jednakopravno tretira vizualni kadar, pjesnički tekst i zvuk. Riječ je o radovima u kojima umjetnik ljudski glas i govor koristi kao jedan od središnjih elemenata kompozicije koji orijentira prostore značenja, asocijacija i emocija. Slike i riječi iz kojih nastaju te kompleksne strukture bave se političkim implikacijama i društvenim kodovima kontrole, kazne, nasilja, krhkosti i otpora, kao i različitim stupnjevima opresije, a usredotočene su na rubna stanja tijela. U radovima Damira Očka poetičko postoji kao politički iskaz - ritam pobune koji jest tjelesna pulsacija, kao što navodi teoretičarka Leonida Kovač u tekstu monografije koja će biti objavljena tijekom trajanja izložbe. 

Izložba Ljudska mjera / Human scale okuplja 5 ključnih filmskih radova: SPRING (2012.), TK (2014.), Treći stupanj (2015.), DICTA I (2017.) i DICTA II (2018.), u kojima figure tijela ukazuju na interakcije između društva kontrole i nasilja koje ono proizvodi. Ljudska mjera iz naslova upućuje na ranjivost i prolaznost tjelesnosti, osjećaje nesigurnosti i neizvjesnosti. U njoj je ljudskost istovremeno i subjekt i objekt, i očište i gradacija ili skala. Skala ranjivosti i izloženosti u kojoj se, primjerice, naziv rada Treći stupanj odnosi ne samo na teške opekotine, već i na tehnike ispitivanja ili mučenja legalizirane unutar zaštite vladajućeg poretka.

Radovi i izložba kao prostorna i diskurzivna forma postaju konceptualni aparat i razrađen sustav otvoren za ponovno čitanje. Pokretne slike izmjenjuju se s postavom partitura  te pripremnog i dokumentacijskog materijala za pojedine filmove kao uvid u proces umjetničkog stvaranja, te kolažima i umjetničkim knjigama. Arhitektura se ponaša djelomično kao storyboard ali i kao medij kadriranja prostora izložbe i usmjeravanja intenziteta pažnje i kretanja publike.