Čovječanstvo je - gotovo?

Mauro Bologna s Universidad de Tarapacá iz Arice u Čileu i Gerardo Aquino Instituta Alana Turinga sa Sveučilišta Surrey u Londonu, objavili su rezultate svog istraživanja u znanstvenom časopisu Nature.

Istraživanje naziva "Deforestacija i održivost svjetskog stanovništva: kvantitativna analiza" dovelo je do rezultata po kojima je čovječanstvu ostalo još samo između dva i četiri desetljeća prije propasti.

U izvještaju se navodi da je pokazatelj stupnja propadanja svijeta prema kataklizmi stanje sa šumama.

"Na temelju razina potrošnje resursa i najpovoljnijih procjena tehnološkog rasta, naše istraživanje pokazuje da imamo vrlo malu vjerojatnost, manju od 10 posto u najboljem slučaju, da preživimo katastrofalni kolaps", naveli su u izvještaju Bologna i Aquino.

Za razliku od brojnih drugih istraživanja koja sposobnost preživljavanja čovječanstva u 21. stoljeću računaju u prvom redu prema podacima o ispuštanju stakleničkih plinova, odnosno indirektno klimatskim promjenama, ovdje je riječ o analizi stanja sa šumama na Zemlji.

"Prije pojave ljudskih civilizacija, naš planet bio je pokriven sa 60 milijuna kilometara četvornih šuma. Kao posljedica uništavanja šuma, sada je pod njima manje od 40 milijuna kilometara četvornih", naveli su.

Njihove metode, osim što se oslanjaju na znanstvene statističke modele, u obzir ulaze "Fermijev paradoks". Riječ je o davnoj tezi slavnog talijanskog fizičara Enrica Fermija koji se zapitao o razlozima šutnje vanzemaljskih civilizacija.

"Gdje su svi?", pitao se Fermi, jer je, objektivno, statistički krajnje neobično da tolika svemirska prostranstva s tolikim potencijalom razvoja života i tehnoloških civilizacija, nisu doveli do nastanka žive komunikacije na sve strane.

Jedan od odgovora na to pitanje je ideja da inteligentni život u određenoj točki svog razvoja, svoje evolucije, neizbježno uništi samoga sebe, nakon što upadne u zamku samouništenja, kao u slijepu ulicu iz koje se nije kadar izvući.

Najnovije istraživanje iz Naturea svojim matematičkim i statističkim modelima ukazuje na vrlo sličan razvoj događaja koji kroz samo dvadesetak do četrdesetak godina predstoji ljudskoj vrsti.