Buča – mračna despotija ne smije pobijediti

Buča, Irpin, Hostomelj, Mariupolj, Trostjanec - popis ukrajinskih mjesta koja u očima svjetske javnosti simboliziraju grozote ruskoga agresorskog rata postaje sve duži. Muškarci svezanih ruku ubijeni metkom u zatiljak, žene ubijene iz vatrenog oružja samo zato što su se usudile izaći iz podruma, bombama razorene škole i bolnice - nasumično ubijanje civila izgleda karakteristično za postupanje Rusa protiv Ukrajinaca u ovom ratu. Društvene mreže su doista preplavljene izvještajima ukrajinskih očevidaca i potresnih slika nakon oslobađanja nekih mjesta.

Nekoć Nijemci, sad Rusi

Jedno od mjesta takvih ruskih barbarskih zločina - u međunarodnoj javnosti daleko manje poznato nego Mariupolj ili Buča - je Peremoha. I to selo, oko 50 kilometara istočno od Kijeva, nakon jednomjesečne okupacije je gotovo potpuno razoreno i opljačkano. Tragična kob Peremohe ima posebno značenje.

To selo se do 1945. zvalo Jadlivka i već je jednom bilo simbol okupatorskog zločina. U Drugom svjetskom ratu su Nijemci potpuno spalili Jadlivku - što je bila zvjerska odmazda za napade partizana. Nakon rata je to selo ponovo izgrađeno i preimenovano u Peremoha - što na ukrajinskom znači pobjeda.

Prijateljstvo nakon pomirenja s Njemačkom

Šest desetljeća kasnije sam kao student imao priliku surađivati na jednom posebnom projektu - mladi Nijemci i Ukrajinci su godinama u ljetnim radnim akcijama obnavljali školu u Peremohi. Taj proživljeni znak pomirenja za cijeli život je impresionirao mene i brojne druge u Ukrajini i Njemačkoj. Činiti dobro kako bi se zajednički nadvladalo zločine ranijih generacija - to je poseban temelj za pravo prijateljstvo, za zajednički pogled u budućnost. Najbolje jamstvo da se grozote prošlosti nikad više ne ponove.

Sretan sam što današnju Njemačku i Ukrajinu povezuje prijateljstvo koje počiva na jednakim vrijednostima kao što su demokracija i sloboda. Uza svu opravdanu kritiku iz Ukrajine zbog dvojbenih njemačkih poslovnih odnosa s Rusijom i nepodnošljivo dugogodišnje gledanje kroz prste diktatoru u Moskvi, Njemačka ipak u najtežem trenutku stoji uz Ukrajinu - bilo kroz potporu izbjeglicama ili kroz isporuke oružja za samoobranu.

Osam desetljeća nakon njemačkog sad Ukrajinu gazi ruski rat uništenja. Kao ni njemački okupatori nekoć ni današnji okupatori ne pokazuju nikakvog suosjećanja s civilnim stanovništvom. Za Nijemce su tada Ukrajinci bili „ljudi niže rase". Za Ruse danas su oni smrtni neprijatelji koje treba eliminirati, jer oni njihovu težnju za slobodom i samoodređenjem doživljavaju kao egzistencijalnu prijetnju svom ruskom postimperijalističkom poimanju sebe.

Mržnja prema „ukrajinskim izdajnicima"

U glavama većine Rusa nikad nije prestao postojati njihov izgubljeni imperij. A okretanje Ukrajine prema Zapadu u tom šokantno retrogradnom načinu razmišljanja predstavlja veleizdaju. 86 posto Rusa, prema najnovijim ispitivanjima neovisnog ruskog instituta za istraživanje javnog mnijenja Levada, odobrava intervenciju ruske vojske u Ukrajini.

U staljinističkom društvu, kakvo je ponovo nastalo pod Vladimirom Putinom, za „neprijatelje naroda" je uvijek vrijedila najstroža kazna. To su Ukrajinci znali i prije ovoga rata, i u Peremohi. Samo 30 kilometara od toga sela, u jednom predgrađu Kijeva, neposredno prije Drugog svjetskog rata sustavno su ubijene tisuće Ukrajinaca i pokopane na mjestu ubojstava u jednoj šumi. Samo zato što ih je moskovski režim Josipa Visarionoviča Staljina proglasio neprijateljima. Danas su svi Ukrajinci izdajnici i neprijatelji ako ne dočekuju okupatore pljeskom.

Ukrajinci mogu samo pobijediti

Koliko god šokantno bilo ubijanje i pljačkanje invazora, ohrabruje uspješna obrana Kijeva i drugih gradova. Zapadni partneri se ne smiju dati obeshrabriti u potpori Ukrajini svim sredstvima, čak ni u slučaju daljnje eskalacije iz Moskve. Jer, pobjeda Ukrajinaca protiv ruske despotije bila bi šansa za cijelu Europu. Europu koja se upravo na strani Ukrajinaca nanovo definira kao zajednica vrijednosti.

Radi se o mirnoj budućnosti Europe. Samo u slučaju fijaska ovog sramotnog napada mogao bi desetljećima njegovani ruski kult rata dobiti pukotine. Agresivna diktatura u Moskvi svoje vlastito stanovništvo masovnom propagandom omamljuje ratom. Perfidno je da zločinački režim svoju legitimnost temelji na mitu sovjetske pobjede nad nacističkom Njemačkom. Dokle god se Rusi u svom revizionističkom ludilu osjećaju nepobjedivima neće biti trajnog mira u Europi. Jer, dok smo mi u Europi iz Drugog svjetskog rata naučili da se takve strahote ne smiju više nikad ponoviti, u Rusiji je jako omiljeno geslo „možemo to ponoviti" (Mожем повторить). Pritom se ne radi o ničemu manjem nego o osvajanju Berlina.

Peremoha znači pobjedu. Razoreno selo će nakon pobjede nad agresorom Rusijom biti ponovo izgrađeno. Hoće li Rusi barem nekoliko generacija kasnije razmišljati o sudbini toga sela, kao nekoć Nijemci, ovisi o tomu što će na ruševinama ovoga rata još ostati od Putinovog zločinačkog režima.