Blanka Vlašić: Ne stignem razmišljati prije spavanja, ali mi u snovima nije dosadno

Iako je dogovor za intervju već bio riješena stvar, vremenski se nismo uspijevali ‘poklopitli’ (već je odgovorila na sve predviđene novinarske upite, treba se prepustiti pripremama, a ne želi poremetiti svoj ustaljeni dnevni ritam), Blanka Vlašić, naša najveća uzdanica za pekinško zlato, ipak je našla vremena za pitanja Metro Expressa. Naime, svjetska prvakinja i hrvatska rekorderka u skoku u vis, koja je zaredala 34 uzastopne pobjede, danas je svjesna koliko je rada, uspjeha i treninga potrebno kako bi se uopće moglo boriti za medalju. Trenutno se dobro se osjeća, ispunjena je mješavinom emocija, no još uvijek nije opterećena Pekingom. Ako bojama možemo predočiti psihološka stanja, kako čini Blanka u razgovoru s nama, onda po toj crvenoj, narančastoj i sivoj koje spominje bismo mogli zaključiti kako je ona ovih dana vesela, uzbuđena, ljuta i jaka poput bika, a onda opet ravnodušna, mirna... Do pakiranja kufera za dan polaska na Olimpijske igre, 12. kolovoza, dijeli je još samo malo.     

• Za koji dan putujete u Kinu na Olimpijske igre. Kako se osjećate?

To je takva mješavina osjećaja da bi pretočeni u boje jedva stali na slikarevu paletu. Ima crvene i narančaste, ali ima i sivih tonova.

• Otkazali ste nastup u Londonu, među ostalim, i radi lagane boli u stopalu koja je prerasla u hematom. Što je bio uzrok boli i kako ste sada, fizički?

Od sraza sa izrazito tvrdom podlogom na mitingu u Parizu 18. srpnja prilikom odraza, u vanjskom dijelu stopala puklo je nekoliko kapilara, te se stvorio mali hematom koji je pri zadnjem skakačkom treningu smetao. Rekla bih da se pomalo oporavljam od serije natjecanja.

• Imate, kako je Vaš otac Joško rekao, dosta specifične pripreme za Peking. Kako izgledaju ti treninzi i kakav je njihov ritam?

U nešto više od dva tjedna odrađuje se sedam stresnih treninga upotpunjenih s regeneracijom, preventivnim treninzima, odmorom i tonizacijom.

“Teško je živjeti pod staklenim zvonom, jer su informacije svuda oko nas. Prije velikih natjecanja izbjegavam primanje velikih količina novosti, jer me to nepotrebno troši.”

 • Koliko je u sportu važan taj ritam treniranja?

On je krucijalan.

 • Čega se sve tijekom takvih priprema jedne vrhunske sportašice trebate odreći i da li Vam to teško pada?

Da bih ostvarila svoje ciljeve potrebno je životne navike organizirati na taj način da budu u skladu sa principima trenažnog procesa i oporavka. Ovaj nivo koji sada upražnjavam nije se dogodio preko noći već je iz godinu u godinu unaprijeđivan. Nije mi teško, a kad pogledate uspješnost mnogih poslova, traži i određeni kodeks ponašanja; pjevači moraju voditi brigu o svojim glasnicama, a kiruzi o svojim rukama..

• Imate li trenutno slobodnog vremena i kako ga provodite?

Trebam i gotovo uvijek nađem slobodnog vremena. Ponekad ga ljubomorno potrošim samo na sebe, a ponekad sa prijateljima, obitelji…

• Pazite li tijekom priprema i na informacije koje dolaze do Vas (razni događaji, mediji, televizija, filmovi, glazba), ima li kakvih ‘filtera’, kako biste ostali fokusirani na svoj cilj ili ne?

Teško je biti pod staklenim zvonom, jer su informacije svuda oko nas. Prije velikih natjecanja izbjegavam primanje velike količine novosti vezanih za predstojeće natjecanje jer me to nepotrebno ‘troši’. Preferiram glazbu i lagane filmove, čitanje knjige, te neke serije na tv-u.

• Tko će, po vašem mišljenju, biti Vaša najveća konkurencija u Pekingu?

Ruskinje Selsarenko i Chicherova, te Njemica Fridrich. Svaku moram prihvatiti ozbiljno, jer na svakom velikom natjecanju bude poneko iznenađenje.

• Oči Hrvatske ali i čitavog svijeta uperene su u Vas. Kako se nosite s tom vrstom pritiska?

Pritisak me prati već punih 8 godina. Pokušavam se usredotočiti na ovo što moram danas napraviti da bi bila bolja. Ti mali pomaci mi dižu samopouzdanje.

• Rekli ste da volite pobjeđivati i evo, učinili ste to 34 puta za redom. Kakav je okus pobjede?

Lijep i obvezujući.

• Što je potrebno za pobjedu u Pekingu?

Dočekati ključni trenutak zdrav i sačuvan, prvenstveno emotivno kao i u svemu imati malko sreće.

“Svjetski rekord na natjecanjima poput Olimpijade je sekundaran. Tu se odvija bitka za medalje. Za rekord ima vremena 1460 puta u olimpijskom ciklusu, a za medalju samo jednom od tog broja.”

• Nije nerealno očekivati svjetski rekord? Barem, nadati mu se...

Svjetski rekord je na ovakvim natjecanjima sekundaran. Ovo je bitka za medalje. Za rekord ima vremena 1460 puta u olimpijskom ciklusu, a za olimpijsku medalju samo jednom  od tog broja.

 • Sport Illustrated prognozira četiri medalje Hrvatskoj, a Vama zlatnu.

Ljudi su oduvijek bili skloni predviđati budućnost. Nekada su uspijevali, a mnogo puta ne.

• Trema?

Neka vam glumci kažu.

• Jackpot?

Ne mislim sada o njemu. Čini mi se sto godina daleko.

• Imate li kakav predosjećaj pred put?

Još uvijek sam u fazi treninga i spremanja stvari za put te bih vam o tome mogla kazati tek na aerodromu 12.kolovoza.

• O čemu razmišljete kad idete na spavanje ovih dana...?

Ne stignem razmišljati jer brzo zaspem, ali mi zato u snovima nije dosadno.