B
« Hrvatska
objavljeno prije 5 godina i 3 mjeseca
životopis velikanke

Biografija Savke Dapčević Kučar

Hrvatska ruža, kako su joj pjevali tijekom predizbornih kampanja, imala je bogati i buran život

Fotografija vijesti
Fotografija vijesti (Dragan Matić/CROPIX)
Više o

umrla Savka Dabčević- Kučar

,

Savka Dabčević-Kučar

Savka Dabčević Kučar rođena je 6. prosinca 1923. godine u Korčuli. Od 1951. udata je za diplomiranog inžinjera rudarstva Antu Kučara, Hrvata, rođenog u Bolu (otok Brač), porijeklom po majci iz trogirske obitelji brodograditelja (Kalebota), po ocu (Ćular-Kučar) iz Unešića u Dalmatinskoj zagori.

Majka je dviju kćeri. Jedna završila i doktorirala kemiju, druga završila i doktorirala fiziku.

Savka Dabčević-Kučar je završila Žensku realnu gimnaziju u Splitu 1941. godine i bila najmlađa maturantica. Već kao gimnazijalka iskazuje mnogustrukost interesa i nadarenosti (književnost, filozofija, psihologija, umjetnost, povijest). Spominjana je kao najbolja učenica u nekoliko splitskih naraštaja. U razdoblju 1941.-45. nije nastavljala školovanje. Kada joj brata uhićuju talijanske vlasti za vrijeme okupacije i zbog vrlo loših materijalnih prilika pomagla uzdržavanje obitelji davanjem instrukcija đacima.

U rujnu 1943. otišla u partizane, poslana u El Shatt, odakle se vraća 1945.

Nakon rata upisala tadašnju Ekonomsku višu školu (kasniji Fakultet ekonomskih znanosti) šk.god. 1945/46.

U tijeku 1946. odlazi na studij u SSSR, u Lenjingrad na Finansovo-ekonomičeski fakultet. Tamo završava dvije godine studija. Zbog rezolucije Informbiroa prekida studij i vraća se u Zagreb lipnja 1948. Nastavlja studij na ekonomskih znanosti u Zagrebu. U šk.god. 48/49. završava dvije nastavne godine. Diplomira prosinca 1949.

Siječnja 1950. birana za asistenta na Fakultetu ekonomskih znanosti za predmet politička ekonomija. Obranila magisterij. Doktorira sa temom «J.M.Keynes-teoretičar državnog kapitalizma» (mentor prof.dr. Mijo Mirković). Jedna od prvih žena doktora ekonomije u Hrvatskoj. Izbor i obrada nemarksističkog ekonomskog teoretičara u doktorskoj disertaciji u to doba svakako je iznimna pojava.

Savka Dabčević Kučar je birana za docenta na istom fakultetu 1954., za izvanrednog (1957. i konačno za redovnog profesora (1960.)

Kao profesor dobila 1960/61. Fordovu stipendiju za jednogodišnji boravak u inozemstvu - 10 mjeseci u SAD-u i 2 mjeseca u Francuskoj. Na tom sudijskom boravku proučavala moderne metode praćenja i porgnoziranja regionalnog razvoja.

Bila je organizator, dvije godine voditelj i profesor na poslijediplomskom studiju «Ekonomika komune».

I pored svog kasnijeg velikog političkog angažmana, nikad nije prekidala predavanja i rad na fakultetu do 1971. Nakon osude u Karađorđevu, prosinca 1971. zbog njena političkog djelovanja, a u sklopu potpunog eliminiranja iz javnog života, nalogom partije prinuđena je napustiti fakultet i stručni i znanstveni rad.

Na fakultetu u Zagrebu nije ostao sačuvan nikakav pisani trag da je ikada tamo boravila, radila, predavala, tiskala radove, vodila doktorske radnje i sl. Rujna 1972. odlukom CK zaposlena u Sekretarijatu za financije SRH. Čim je ostvarila uvjete za prijevremenu mirovinu. 1975. otišla u mirovinu.

Političko djelovanje

Kao uvjereni antifašist od 1941. pomagala NOP, ali nije pristupila organizaciji. U partizane otišla u tijeku masovnog ustanka u Dalmaciji rujna 1943. Od partijskog vodstva raspoređena kao politički radnik na oslobođenoj teritoriji Brač - Šolta. Tamo je prosinca 1943. postala članom KPH.

Prosinca 1943. odlukom Oblasnog komiteta KP za Dalmaciju upućena kao jedan od rukovoditelja zbjega u El Shatt, Egipat. Obavljala dužnost člana Odbora JNOF-a (Jedinstvene narodno oslobodilačke fronte) za zbjeg i člana rukovodstva USAOH-a i SKOJ-a, kanije i KPH-a. U domovinu se vratila nakon svršetka rata s posljednjim grupama iz El Shatta.

Od 1945. obnašala razne političke funkcije i bila član mnogih političkih i partijskih vodstava, ali ne profesionalno. Tako je bila birani zastupnik Gradske skupštine Zagreba. Dva puta (oba puta s protukandidatom) birana je za poslanika Savezne skupštine SFRJ, gdje je već tada otvoreno zastupala gospodarske interese Hrvatske.

Bila je član Interparlamentarne unije SFRJ i sudjeloala na međunarodnim zasjedanjima IPU, na kojima je istupala s referatima. Kao član jugoslavenske delegacije u UN, rujna do prosinca 1966. i predstavnik SFRJ u Socijalno-ekonomskom vijeću UN-a u diskusiji o desetljeću socijalnog i ekonomskog razvoja u svijetu istupila s referatom.

U SK obavljala mnoge dužnosti, bila je član Sveučilišnog komiteta, član CK SKH i CK SKJ, 1964-65. bila sekretar za ideologijska, pa 1966-67. za ekonomska pitanja CK SKH. 1967. postaje predsjednica Izvšnog vijeća Sabora Republike Hrvatske i time prva žena predsjednica Vlade (ne samo u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji, nego i na širim balkanskim prostorima).

Dvije godine nakon toga Savka Dabčević-Kučar dobija najvišu moguću političku funkciju (u tom vremenu), tj. postaje predsjednicom Centralnog komiteta SKH. Tu dužnost obavlja od 1969. do nasilne smjene 1971. Prva je žena predsjednica SKH jedne republike. Član je Predsjedništva CK SKJ.

U Zastupničkom radu i kao predsjednica hrvatske vlade zastupa hrvatske političke i gospodarske interese; zalaše se za ravnopravniju poziciju i elemente državnosti Hrvatske u SFRJ i za drugačiju gospodarsku politiku - bližu tržišnim uvjetima, s manje državno-administrativnog i birokratskog uplitanja u ekonomiku. Žestoki je protivnik centralizacije. U tadašnjim okvirima bori se za demokratizaciju društva. U SKH djeluje protiv dogmatizma i staljinizma. Oštar je protivnik jugounitarizma i velikosrtpstva, te aktivna protiv velikosrpske dominaicje u svim sferama života.

Vodeća je ličnost hrvatskog proljeća.

Politički osuđena u Krađorđevu 1. XII. 1971. od tadšnje jugoslavenske komunističke vlasti. Ne želeći se odreći svojih političkih stajališta i ciljeva, podnosi ostavku na mjesto predsjednika i člana CK SKH 12. prosinca 1971.

Isključena iz SKH 12. travnja 1972. Odlukom partije isključena iz sveg političkog, javnog, pa i stručnog i znanstvenog rada. U godinama nakon 1971. iako neprekidno proganjana, prozivana i šikanirana, živi u stalnoj oporbi prema vladajućem sustavu. Okuplja oko sebe proljećare, disidente i antirežimske ljude.

U vrijeme sloma komunizma u Europi, u političkom i javnom životu, javlja se serijom članaka u Slobodnoj Dalmaciji siječnja 1990. Pledira za organiziranje svih onih hrvatskih i demokratskih (antikomunističkih i antijugoslavenkih) snaga, koje su još neorganizirane, a postoje na hrvarskoj sceni.

Na poziv predstavnika HSLS-a i HKDS-a pridužuje se kao vanstranačka osoba, zajedno sa još nekolicinom istaknutih pojedinaca, Koaliciji narodnog sporazuma. Koalicija ujedinjava demokratske centrističke hrvatske stranke (HSS, HDS, HSLS, HKDS, SDSH) kako se protukomunistički hrvatski glasovi ne bi na prvim slobodnim izborima usitnjavanjem izgubili.

U listopadu 1990. zajedno s istomišljenicima formira demokratsku hrvatsku stranku centra - Hrvatsku narodnu stranku (HNS). Prvi je predsjednik HNS-a, birana tajnim glasovanjem siječnja 1991. Još dva puta birana za predsjednicu stranke, dugi put uz protukandidata. Svojom odlukom povlači se s te funkcije u studenom 1994. Birana u vodeća stranačka tijela i za počsnu predsjednicu HNS-a, što je i do danas.

Savka Dabčević-Kučar, kandidirala se na izborima predsjednika Republike Hrvatske, 2. kolovoza 1992. i kao predsjednički kandidat dobija 6 posto glasova. U svom političkom djelovanju dosljedno zastupa suverenost i neovisnost Republike Hrvatske i jačanje demokracije, gospodarstvo tržišnog tipa sa socijalnim elementima i integraciju Hrvatske u europske institucije.

Za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, kao oporbeni stranački prvak djelatno sudjeluje u akcijama koje jačaju međunarodni položaj Republike Hrvatske i njenu obrambenu snagu. Tijekom rata bila među ne velikim brojem političara koju su obilazili prve bojne linije u Slavoniji, Petrinji, Pokupskom, zaleđu Dalmacije itd.

Kao član HNS-a ulazi u Hrvatski sabor 7. rujna 1992. i do 28. studenog 1995. zastupnica je u Saboru Republike Hrvatske. Član je Odbora za gospodarstvo i pokreće na Odboru i saborskim zasjedanjima mnoga pitanja bržeg i efikasnijeg gospodarskog razvoja, te za privatizaciju putem podjele dionica. Kritizira tekuću gospodarsku politiku u mnogim pitanjima, te daje mnogobrojne konkretne i kvalitetne prijedloge.

Član je odbora za vanjsku politiku Sabora u kojem je vrlo aktivna, te izvršnog odbora Interparlamentarne unije (IPU) Sabora RH. Sudjeluje kao delegat na konferencijama IPU u Canberri, Parizu, Madridu, Kopenhagenu i Bukureštu i istupa s koreferatima na Odboru IPU za ekonomska pitanja. Za zastupničkog mandata, predstavnica je Hrvatske na međunarodnim sastancima žena parlamentarki, gdje iznosi hrvatske probleme, posebice vezano uz agresiju i njene posljedice za Hrvatsku. Član je hrvatske državne delegacije na Međunarodnom kongresu žena u Pekingu, rujna 1995.

Kao član Odbora za vanjsku politiku Sabora, bila i u mnogim saborskim delegacijama u inozemstvu, na razgovorima u Vijeću Europe u Strassbourgu, dvaput kad se radilo o prijemu Hrvarske u Vijeće, te uvijek argumentirano zastupala državne interese Hrvatske.

Kao zastupnik i jedna od oporbenih čelnika imala brojne međunarodne kontakte - u Velikoj Britaniji (razgovori oporbenih čelnika s članovima odbora za vanjske poslove Engleskog parlamenta, na njihov poziv; sastala se s lordom Carringtonom, dala intervju za BBC, te sudjelovala u zajedničkom političkom skupu i konferenciji za tisak), Njemačkoj (1993. predstavnici vladajuće i oporbenih stranaka bili su gosti Bundestaga i imali niz kontakata i predavanja o Hrvatskoj), Francuskoj (prilikom zasjedanja IPU u Parizu 1993. hrvatska delegacija održala sastanak s francuskim kulturnim i javnim djelatnicima na temu hrvatskog položaja i perspektive) idr.

Kao istaknuta politička ličnost pozivana je i na mnogobrojna međunarodna politička savjetovanja i susrete. Među ostalim sudjelovala: 1990. u Beču - Mozartovi dani, na temu «Politička arhitektura buduće Europe», s referatom;

1990. simpozij u Harrogatu, Engleska, na temu o zbivanjima u Istočnoj Europi, istupila s referatom «The Croatian Spring 1971», koji je izazvao veliko zanimanje i diskusiju; prosinca 1990. na poziv Sveučilišta u Yale-u (SAD) održala predavanje na temu «1971.-1990. Reflections on democratic movement in Croatia»; prosinca 1991. na poziv AAA Assotiation, održala u Miami-u (SAD) referat «The war in Croatia and the Croatian option for a democratic and free society», koji je bio vrlo zapažen.

1997. godine publicirala je knjigu «71. Hrvatski snovi i stvarnost» koja je bila pravi politički bestseler u Hrvatskoj. Nosilac je brojnih inozemnih i domaćih odlikovanja.

U suverenoj Hrvatskoj odlikovana je Spomenicom domovinskog rata, Redom hrvatskog trolista, Redom Danice hrvatske s likom Blaža Lorkovića te Veleredom kralja Dmitra Zvonimira s lentom i Danicom.

Izvor: Wikipedia

06.08.2009. 20:18:25
    
Novi komentar
nužno
nužno

skrolaj na vrh izrada Origami