Bez dobre produkcije nema dobrog festivala

Kao što i priliči trenucima prije početka velikog festivala, u prostorijama Animafesta sve je bilo užurbano, ali istodobno i animatorski opušteno. A takav je bio i razgovor s producenticom festivala Olinkom Višticom.

• Festival će ove godine biti na četiri lokacije, umjesto tradicionalno u Koncertnoj dvorani ‘Lisinski’?

- Htjeli smo to promijeniti jer smo često čuli da bi festival trebao živjeti s gradom i koliko god ‘Lisinski’ ima tu neku veličanstvenu atmosferu, ipak nije kinodvorana sa svim onim što to znači, a i malo je na rubu grada. Željeli smo da festival zaživi s gradom jer festival čine filmovi, ali i atmosfera.

I da pronađemo način da se razlikuje od drugih festivala, a da to ne bude kopipejstanje svega i onda smo se sjetili Gliptoteke koja je stvarno predivan prostor. Mislim da Gliptoteka ima tu jednu svečanu notu koju Animafest treba imati kao festival čije nagrade nešto znače u svijetu. Kad animatori kažu ‘dobio sam nagradu u Zagrebu’, to ima i dalje svoju težinu. Znači, htjeli smo nastaviti tu tradiciju, ali je pokušati osuvremeniti novim sadržajima vraćajući festival u grad i dajući festivalu neku novu dinamiku koja mu je nužna. Čini nam se da se festival, bez obzira na to što je njegova orijentacija i dalje autorski film, nužno mora mijenjati i biti dinamičan, jer je to jedini način da opstane. I da bi Zagreb, osim toga što je svjetski festival animiranog filma, mogao preuzeti ulogu predvodnika, ulogu nekakve platforme za autore i producente iz naše regije jer još uvijek tu produkcija zaostaje za onom europskom. A dobrog festivala nema bez dobre produkcije.

• Zbog čega ste simultano koristili animaciju i dokumentarizam?

- Zagreb je najstariji svjetski festival nakon Annecyja. Sad je to velika razlika i velika je razlika u usmjerenju festivala. Annecy prati industrija, televizija. Annecy ima i veliki market jer u Francuskoj postoji i tržište za animirani film. Postoji cijela mašinerija filmske industrije i zapravo kanala za daljnju distribuciju koja prati festival, što Zagreb ne može imati i zaista bi bilo glup da se na taj način ide takmičiti jer Annecy će uvijek voditi igru zbog konstelacije drugih stvari u filmu, produkcije, distribucije, mogućnosti plasmana na televizije. A Zagreb je i dalje percipiran kao autorski festival i kao što naš predsjednik vijeća Pavao Štalter uvijek ističe, to je festival kolega za kolege, tako da bismo mi htjeli nastaviti tu tradiciju. Ali kažem, mislim da postoji mogućnost da se u Zagrebu razvije, možda je to preambiciozno nazvati market, ali mjesto na kojem će se okupiti producenti i distributeri iz ove naše šire regije  i da na neki način, kao što je Sarajevo napravilo u filmu, Zagreb s obzirom na tradiciju i reputaciju koju ima može napraviti to isto u animiranom filmu.

“Od 160 gostiju najteže je bilo dovesti Moustaphu Alassana iz Nigera koji je po vizu morao čak u Maroko. I tada smo shvatili i koliko je to drugi svijet i pogledi na život. Usred cijele strke i panike oko vize, njega je zanimalo kakvo je kod nas vrijeme i kojim jezikom govorimo.” 

• Znači kao poligon za budući razvoj produkcije?

- I produkcije, ali i distribucije. Da se skrene pažnja na o da animirani film postoji i da su isto tako nužni kanali distribucije.

• Zapravo jedino mjesto gdje se kod nas može pogledati suvremena produkcija nedugometražnog animiranog filma je upravo Animafest.

- Baš sam neki dan razgovarala s Danom (Budisavljević, druga producentica Animafesta) o tome kako u Hrvatskoj postoji ta stalna polemika - ‘što će nam toliko festivala’, ‘dosta ih je’, ‘stalno se kote’. No, zapravo kad pogledaš festivali su napravili jako puno za tu lovu koja se ulaže. Kada zbrojiš svu lovu uloženu u Animafest, Pulu i velike festivale, dobiješ budžet jednog hrvatskog filma.

A onda usporedi rezultat koji su napravili Motovun, Zagreb Film Festival, 25 FPS, Animafest s onim što napravi jedan hrvatski film. A uvijek se kaže da se previše novca investira u festivale. Ja mislim da nije tako i, kao što kažeš, to je jedini način, jedini kanal gdje možeš vidjeti te filmove i to je za autore jedino mjesto gdje se mogu pokazati kod nas. Na žalost.

• Kod nas ljudi i jesu više okrenuti festivalima nego nekomercijalnim filmovima u distribuciji?

- To je istina. Činjenica je da je festivale lakše marketinški prezentirati. U tjedan dana nabiti program i oko toga stvoriti priču. A festivali imaju i tu društvenu notu. Ljudi idu na festivale da se sretnu s ljudima i da se usput druže. 

• Animafest je uvijek njegovao to druženje. Tu nikada nije bilo nedodirljivih zvijezda?

- Pa animacija je jedno specifično područje. Teško je u animaciji isfurati nekoga kao zvijezdu. Nama ove godine dolaze stvarno najveća imena animacije poput Joanne Quinn, Caroline Leaf, Igora Kovaljova, ali ne možeš njih prodati kao Toma Cruisea ili recimo P. T. Andersona iz nezavisne scene. To je tako i animacija je jedna specifična filmska forma koja iziskuje užasno puno truda, užasno puno novca. A animatori su i dosta samozatajni.

• Kako hrvatska animacija stoji danas u odnosu na one slavne dane Zagreb Filma?

- Mislim da se to ne može uspoređivati. Onda su i uvjeti bili drugačiji. Danas, ovo što se dogodilo u animaciji, da imamo par super autora i da su dva hrvatska filma u Annecyju, prvenstveno je rezultat individualnih napora tih ljudi. A u ono doba se sustavno ulagalo u animirani film koji je ipak bio nekakav izvozni proizvod kojim smo mi tada, kao socijalistička zemlja, imali prisustvo u svijetu. Mislim da bismo sad, u trenutku kad imamo autore, kad se vidi da se nešto događa, trebali više uložiti i poticati proizvodnju.

• Razmišlja li se o uključivanju Animafesta u produkciju?

- Kao festival ne. Mi smo na dugometražnom vidu festivala uveli pitching forum za razvoj projekata. Mislim da je to način na koji festival može pomoći. Uvesti nekakvu platformu za susret autora, producenata i distributera da mogu razmijeniti ideje i projekte. A drugo što bismo htjeli jest početi raditi s distribucijom. Tako smo otkupili ‘Persepolis’ i namjera je imati barem jedan film godišnje, intenzivirati distribuciju.

 • A kratkometražni?

- U tom smislu bi se mogle raditi nekakve kompilacije na DVD-u, kao best of festivala.  Vidjet ćemo nakon ovog festivala što se tu može napraviti, ali mislim da je to način da se animirani film promovira i ne bismo htjeli da sve stane na festivalu.

• Osim ovogodišnjeg dobitnika Oscara ‘Peće i  vuka’, što bi još istaknula?

- ‘Peća i vuk’ bit će prikazan izvan konkurencije. A ono što nam   je super u ovogodišnjem programu, i baš smo sretni što smo ga tako sastavili, jest to što ima poslastica za one koji su full u animaciji, ali i netko tko nema pojma o animaciji može puno naučiti. Tu je program ‘Žene u animaciji’ koji je poseban već i po tome što je u njegovom sastavljanju sudjelovala i Joanna Quinn. 

U sklopu tog programa prikazuje se i prvi dugometražni animirani film ‘Pustolovine princa Ahmeda’ što ga je napravila Njemica Lotte Reiniger 1926. godine, a koji će biti prikazan u ‘Europi’ uz klavirsku pratnju. Zatim tu su ‘Anima Docs’, animirani dokumentarci koji su sad u došli u centar pažnje nakon što je izraelski ‘Waltz with Bashir’ prikazan u Cannesu.