Balkanski testni poligon za svjetski kapital

Iako su brojni nacionalni mediji u Srbiji uglavnom pod kontrolom srbijanskog predsjednika, oni manji, posebno lokalni, kritički propituju projekt crpljenja litija iz rijeke Jadar, za što je koncesiju bila dobila, izgubila i nastavila s istraživanjima, australska kompanija Rio Tinto.

Zaključak lokalnog medija Prvi na skali, a nakon malo dubljeg istraživanja glasi da Rio Tinto nema iskustva s rudnicima litija te da su projekti u Argentini i Srbiji neusporedivi. Uglavnom zbog toga što se Rio Tintov rudnik u Argentini nalazi u znatno drugačijem - više pustinjskom okolišu - od ovoga u Srbiji. Naime, projekt Jadar kako ga zove Rio Tinto, nosi naziv po istoimenoj rijeci koja se ulijeva u rijeku Drinu i oko koje se nalazi izrazito plodno poljoprivredno zemljište.

Nužan element

Jadarit koji se planira iskapati iz Rijeke Jadar i okolice mineral je čiji je kemijski sastav natrij-litij bor silikat hidroksid i koji trenutno ima veliku globalnu tržišnu vrijednost, jer zelena tranzicija počiva na sposobnosti industrije da proizvodi litij - nužan element za potpunu elektrifikaciju transporta i ostalih sektora.

Rio Tinto je 2022. godine izgubio koncesiju za početak iskapanja litija iz Jadra. No, kao što pišu brojni mediji: Rio Tinto nastavlja s istraživanjem, u čemu mu država Srbija pruža svu potporu. S druge strane im stoji gotovo ujedinjena lokalna zajednica oboružana znanjem akademika iz područja metalurške, kemijske i tehnološke znanosti. Dakle, još jednom: država podržava nastojanja stranih investitora da kopaju ekološki opasan mineral na području koje prehranjuje i napaja pitkom vodom poveći broj stanovnika.

Rio Tinto je dosta kontroverzna rudarska firma. Nakon niza skandala koji su počeli 2010. godine sa slučajem špijunaže, pa do urušavanja svetih pećina, isplate nižih plaća ili većih bonusa, sumnjivih trgovačkih praksi, ova multinacionalna kompanija ne prestaje proizvoditi skandale i senzacionalne afere, pri čemu su aktualni prosvjedi u Srbiji i promjena zakona tako da idu kompaniji na korist, tek posljednja u nizu.

Kompanija se nada u Srbiji rudariti jadarit metodom otvorenog rudnika, ekološki najštetnijom metodom za rudarenje litija, a po izrazito lošim uvjetima za državu. Novi val rasprodaje prirodnih resursa u zemljama Balkana u Srbiji je naišao na ogroman otpor. Spomenuto nepovjerenje javnosti u politiku očituje se tako i u pitanju o stvarnim količinama litija u Srbiji koje su prema nekim Bloombergovim informacijama navodno najveće na planetu. Stručna i nestručna javnost sklona je smatrati te informacije itekako prenapuhanima. Litija prema tim informacijama nema samo u Jadaru, već i tokom rijeke Drine.

Na stručnom skupu u organizaciji SANU na ovu temu održanom u travnju ove godine u Kragujevcu, srpski znanstvenici upozorili su da država pomaže Rio Tintu realizirati rudnik litija na način da mijenja legislativu kako bi aktivnosti ove kompanije od ilegalnih postale legalnima.

"Lavina otvaranja rudnika"

Odvjetnik Sreten Đorđević tom je prilikom rekao da će, ako dođe do realizacije projekta Jadar, "svi biti ugroženi". Problem je, naime, što će to pokrenuti "lavinu otvaranja rudnika bora i litijuma... Ako mi ne vjerujete, idite malo do Majdanpeka, pa ćete vidjeti da je na 30 metara od autobusne stanice i 150 metara od zgrade policije, općine i hotela otvor dubine 700 metara. Da se ne zavaravamo, stvar je veoma ozbiljna. Ono što svi trebamo napraviti je da idemo po kućama i po susjedstvu, govorimo koliko je ovo pogubno i opako, da svi budu spremni u jednom trenutku sjesti u automobil, ili na traktor ili na bicikl i dojuriti tamo gdje to u tom trenutku bude potrebno".

I zaista, srpskom narodu ne treba puno da shvati što znači još jedan rudnik bora, budući da već imaju grad Bor notoran po rudnicima istoimene rude i jedno od najzagađenijih mjesta u Srbiji. Stručnjaci koji su govorili na SANU skupu ozbiljno upozoravaju da je litij pao u drugi plan pored bora, koji je ionako potreban za pročišćavanje sirovog litija. I dok se za ekstrakciju litija - kao materijala o kojem nam ovisi tehnološka i ekološka budućnost razvijaju brojne nove industrijske metode iskorištavanja i vađenja, procesi odvajanja bora i dalje su jako prljavi. Srbijanska javnost plaši se stoga prevare koja leži u prikazu rudnika kao čistog za litij, ali prešućivanja posljedica ekstrakcije bora.

Pritom je prvi put projekt Jadar bio stavljen na čekanje, jer je ova ekološki indolentna strana kompanija zaista planirala otvoreni kop koji bi stvarno brutalno narušio kvalitetu okoliša. Drugi projektni prijedlog donosi gotovo utopistički dizajn rudnika.

Metode ekstrakcije materijala

Međutim, unatoč svim mogućim postavljenim ograničenjima ovog rudnika, postoje brojni znanstveni radovi objavljeni u najelitnijim svjetskim časopisima koji upozoravaju da rudnici u području poljoprivrednih zemljišta nikako ne mogu ići zajedno. Faktori su, na primjer, litologija, propusnost zemljišta, a najvažniji je, naravno, industrijska metoda. Neka istraživanja čak pokazuju da i kada se najviše pazi na okoliš, zbog geoloških faktora gotovo je nemoguće kontrolirati i unaprijed znati hoće li otpad iz industrijskog procesa završiti u podzemnim pitkim vodama ili u prehrambenom lancu. 

Metode ekstrakcije materijala razlikuju se s obzirom na izvore. U slučaju rijeke Jadar, Rio Tinto planirao je rudnik otvorenog tipa, ekološki i zdravstveno najštetniji oblik rudarenja litija. Kada im je Ustavni sud Srbije 2022. godine ukinuo koncesiju, natjeralo ih je to da razviju skuplju i malo bolju metodu ekstrakcije litija.

Neke suvremene metode zasnivaju se na nanotehnologiji, dok treće imaju proizvodne varijacije koje im omogućuju da osim litija crpe i druge metale. Rijetki metali se u prirodi nalaze u podzemnim nalazištima gline, mineralnih ruda i podzemnim spremištima vode. Njihova ekstrakcija zahtijeva izgradnju rudnika i razgrtanje površine (iskapanje zemlje i kamena), izdvajanje iz gline ili rude, i razdvajanje putem kompleksnih zagađujućih proizvodnih procesa.

Druga osnovna metoda podrazumijeva ispumpavanje podzemnih spremišta voda na površinu (zahtijeva ogromne količine vode), nakon čega ostaju veliki bazeni muljevite, salamuraste tekućine koja potom isparava, a voda se može ponovno upumpati u zemlju. Litij se zatim izdvaja iz soli preostale u bazenima. Problem ogromnih količina potrebne vode posebnu ulogu igra u Čileu i Boliviji gdje se za vađenje litija koji se nalazi u pustinjskim područjima koristi čak 65 posto vodnih rezerva.

Suvremene tehnologije i ovdje nude rješenja, pa je posljednjih godina patentirano čak 60 novih metoda izravne ekstrakcije litija koje gotovo uopće ne zahtijevaju vodu, ili drugih koje koriste prirodne podzemne pare za razdvajanje materijala. Još jedna metoda koristi vodootporne ionizirane kuglice kako bi izvukla metale iz slanih salamura koje se nalaze ispod površine zemlje.

Litij treba, ali pod kojim uvjetima?

Potreba za litijem relativno je nova, što pokazuje informacija da je porast proizvodnje ovog metala u posljednjih deset godina narastao za 70 posto. Istovremeno s proizvodnjom narastao je i broj nalazišta otkrivenih u razdoblju od 2007. - 2017., kada je zabilježen porast s 4100 kilotona na 16.000 kilotona. Podaci Svjetske banke iz 2020. godine pokazuju da bi se proizvodnja minerala poput grafita, litija, kobalta i dr. trebala povećati za 500 puta do 2050. godine kako bi se zadovoljila potreba za čistom energijom.

Rio Tintov projekt "Jadar" u Srbiji stoga može biti pozitivan ili negativan primjer tehnologije budućnosti. Naravno da je Srbija kao europska zemlja koja nije članica EU zanimljiva stranim investitorima, koji očekuju da će lakše potplatiti tamošnju vlast i još lakše izmanipulirati ekološke i tehnološke propise. Upravo zbog toga, struka se u Srbiji ujedinila s javnošću.

Jer, nitko ne spori da nam litij treba. Pitanje oko kojeg nema konsenzusa je pod kojim uvjetima i po kojoj socio-ekološkoj cijeni?