Autizam se može prepoznati već kod beba

Pokažite prosječnoj 14-mjesečnoj bebi zatvorenu staklenku s keksima i beba će reagirati vrlo predvidljivo. Posegnut će za slatkišima i kad shvati da ne može otvoriti staklenku, očima će potražiti najbližu odraslu osobu. Molba za pomoć, koju će pokazati očima, geste i vrlo često neki zvuk kojim traži pomoć bit će u pravilu bebin pokušaj da dobije željenu pomoć.

Međutim, neke bebe to ne rade. Jedan mali dječak, kojeg je snimila psihologinja Wendy Stone sa Sveučilišta Vanderbild, stavljajo je više puta ruku istraživača na staklenku, ali nikada nije pogledom potražio njeno lice da vidi zašto mu ona ne želi pomoći. Na kraju je, nažalost, odustao.

Pokažite prosječnoj 18-mjesečnoj bebi video snimku male djece kako se igraju i svako će dijete biti hipnotizirano kad vidi scene na kojima netko izražava jake emocije: na kojima se djeca ljube ili tuku. Međutim, neku djecu zanimaju sasvim druge slike. Psiholozi s Yelea su mjerili pokazatelje usmjerene pažnje - prestanak treptanja kod djece i ustanovili da dok će zdrava djeca pažljivo promatrati scenu ljubljenja, autistično će dijete fokusirati svoju pažnju na otvaranje i zatvaranje vrata.

Ova će istraživanja pomoći u preporuci Američke akademije pedijatara koji su preporučili da se tragovi autizma prate već kod beba od 18 mjeseci. Međutim, problem je taj što se djeca različito razvijaju, te taj što mnogo zakova autizma nije moguće vidjeti zbog razvojne dobi djeteta s obzirom na to da zakašnjeli govor, ponavljanje pokreta i fiksacija na određene objekte i igračke zahtjevaju jezične i motoričke vještine koje bebe još uvijek nisu razvile. Zato kod djece mlađe od dvije godine treba proučavati postoji li odstupanje od normalnog ponašanja, a ne ima li prisutnosti neodgovarajućeg.

Među pokazateljima problema u dobi od 12 mjeseci su: ne odgovaranje na ime, ne dijeljenje zanimanja za stvari i pojave kroz kontakt očima, nedostatak veselja, nedostatak brbljanja, problemi s uspostavljanja kontakta očima, dugo buljenje u nepokretne objekte. Istraživači su pronašli znakove rizičnog ponašanja pregledavajući ranije kućne video snimke djece kojoj je autizam dijagonosticiran u dobi od tri godine. S obzirom na to da niti jedan od znakova nije indikacija autizma, istraživači vjeruju kako bi djecu kod koje je uočeno nekoliko znakova trebalo identificirati kao "rizičnu" i uključiti u rane terapeutske programe.

Rana terapija, slažu se istraživači, ključna je za poboljšanje ishoda kod "rizične djece i tako bi se djeca mogla zaštititi od razvijanja punog autizma.

"Okolina u ranim godinama ima aktivnu ulogu u oblikovanju mozga" kaže vodeća stručnjakinja za autizma udruge Autizam govori Geraldine Dawson. Ono što kod autizma primjećujemo djelomično ima veze s tim što se socijalna okolina nije dovoljno angažirala. Zato, ukoliko uključite bebu u terapiju dovoljno rano, možete spriječiti ili barem smanjiti razvoj simptoma autizma."

Stoga, ako dijete ne sudjeluje u igricama s roditeljima, na razmjenjuje poglede i smiješak, gleda u neku točku bez interesa i ne traži pažnju, ono gubi osnove kasnijeg mnogo kompleksnijeg socijalnog pošanja. Ta se djeca previše fokusiraju na fizički svijet - više ih zanima otvaranje i zatvaranje vrata od socijalnih vještina.

Na Sveučilištu Washington rizične bebe uključuju u program već u dobi od osam mjeseci. "Ono što učimo roditelje je kako strukturirati interakciju s djetetom kako bi se poboljšao kontakt s očima i potaknulo brbljanje" kaže Dawson. Roditelje uče, npr. da s bebom vježbaju u prostoriji u kojoj im neće ništa odvlačiti pažnju  kako bi se bebe lakše usredotočile na izraze lica i jezik. "Roditelji su jako motivirani i vrlo brzo uče". Ovo bi istraživanje, nada se Dawson, trebalo pomoći da se kod značajnog broja rizične djece počne s terapijom prije nego se razviju puni simptomi autizma te da se spriječi da se autizam u potpunosti razvije.