Aklea Neon - predavanje u Saloči od zrcala

„22 stvari koje morate znati prije putovanja u Peru" naslov je predavanja koje je. 3. ožujka, u sklopu prvih ovogodišnjih Putositnica utorkom održala putujuća glazbenica Aklea Neon u Dubrovačkim knjižnicama.

Mlada Osječanka kantautorica Aklea Neon živi svoj san. Uspješno spaja dvije strasti, glazbu i putovanja, jedno od drugog crpi inspiraciju, a sve se to može primijetiti i na njezinom stilu interpretacije i žanrovske opredijeljenosti.

Aklea Neon slikama, riječima i glazbom dočarala Peru.

Po prvi put u ulozi predavača putopisnog predavanja, Aklea, pravog imena Dorotea Zovko, publici je otkrila kako joj je Peru 'najsvježije putovanje' na kojem je 'najviše izrasla', a usput i snimila spot za zadnju pjesmu.

Što znači putovati s nekim, što znači putovati sam, što znači imati hrabrosti odvojiti se, kako se ponašati s lokalcima, kolike su temperaturne razlike, trebaju li tablete za visinsku bolest ... neke su od stvari koje je osjetila na vlastitoj koži, a radije bi da joj ih je netko rekao prije puta.

Kroz Peru je mjesec dana putovala motorom, jer se tada zaljubila u jednog digitalnog nomada koji je tako prošao svijet. Kad se putuje tako dugo često se mijenjaju hoteli, hosteli, šatori i važno je 'znati gdje se treba vratiti', kaže Aklea, koje bi voljela da je umjesto knjige koju je nosila 'da ima što čitati dok putuje', radije čitala znakove koje su Inke ostavile po cijelom Peruu. Oduševila ju je njihova kuhinja zbog koje je na trenutak prestala biti vegan, egzotično voće neobičnog izgleda i okusa, susrela se s lokalnim ljudima i njihovim ženama koje su je upoznale nekim običajima poput izrade tradicionalnih vezova, žvakale je listove koke koji pomaže tijelu da se lakše prebrodi visinska bolest, posjetila sveti grad Inka Machu Picchu, vozila se kroz pustinju Paracas 'kojoj nema kraja' i uživala u mirisu oceana... no, njena veza nije 'preživjela to putovanje'.

- Iznimno je bitno odabrati partnera kada si na putu, ljudi misle da je lako s nekim putovati, mjesec dana biti vezan s tom osobom na motoru i cijelo vrijeme živjeti po nečijim pravilima. Najbolja odluka je bila kad sam se odvojila od njega na četiri dana i sama putovala kroz tu zemlju. Peru me pogurao da budem to što jesam - zaključila je mlada osječka putoholičarka i kantautorica Aklea Neon koja je za iduću destinaciju odabrala Egipat.

Predavanje koje trajalo sat vremena je zapravo bila lijepa priča, koja je u svakom trenutku bilo vrlo zanimljiva. Bila sam na bezbroj predavanja o raznim putovanjima i pustolovinama, ali ovo je bilo vrlo specifično utoliko što je dodirnula nekoliko bitnih životnih činjenica.

Ravnomjerno je pričala o Peruu kao državi i zemlji, o njihovoj arhitekturi o načinu života kako je biti stranac u njihovoj zemlji kako je biti turista kako je biti putnik a onda i o hrani i o voću i krajolicima o klimi od cestama o povezanosti mjesta, ali i o nečemu drugome što je bitno a bilo je na suptilan način kroz priču ispripovijedano.

Dotaknula se međuljudskih odnosa i kroz primjere na opipljiv način je opisala kako je to biti s nekim kada si ovisan o nekome u smislu nepoznate zemlje nepoznatog krajolika nepoznatog okruženja u polu divljoj zemlji gdje vladaju samo njihovi zakoni i ako ne znaš jezik onda si izgubljen, naprosto osuđen se snalaziti.

Bila je vrlo samokritična kad je iskreno priznala da se baš i nije dovoljno dobro za takav put priredila, nije razmišljala uopće kako je to biti suvozač, ali na dva kotača odnosno na motoru gdje je potrebno sve drugačije u odnosu na nekakva druga putovanja gdje se nose isključivo nužne stvari a sve "ostalo bi trebalo biti ostalo". Pri tome je spomenula knjigu, kao jedan od primjera, koju je hrabro nosila i koja je svojim dimenzijama i težinom zauzimala prtljagu.

U nekoliko navrata je spomenula razliku temperature koja je drastična, je od 2 do 3 stupnja dok kasnije bude i 30 stupnjeva. Tada je objasnila kako je shvatila zašto žene nose takvu odjeću koja se sastoji od četiri podsuknje, od debelih čarapa i još gore vunenih zokni a na glavi je obavezan šešir s velikim obodom i njihova specifična marama koja služi za nekoliko svrha. Namjena je prije svega neka vrsta ruksaka jer u njoj nose sve što im treba taj dan a uglavnom na takav način nose i djecu. Kaže da je promatrala kako spretno žene smještaju djecu.

Opisala je njihovu hranu i voće koje se ne može svagdje pronaći i konzumirati u ostalom dijelu svijeta, s posebnim naglašavanjem kako je voće prepuno citrusa i minerala i vitamina koji održavaju organizam zdravim.

Dotaknula se teme sječe šuma u svrhu nasade drugih kultura. Sve je to business postao, kaže.

Bezbroj slika šarenih krajolika i svega nekoliko slika domorodaca odnosno Peruanaca za koje je rekla da se ne vole slikati a da svi manje više rade nekoliko poslova kako bi mogli opstati. Tu je kao primjer navela ženu koja je bila liječnik i apotekarica i držala je hostel u kojem su odsjeli

Spomenula je također da svi jedu piletinu i da hranu konzumiraju neprekidno cijeli dan u malim količinama i da je to uglavnom sitno sjeckana piletina sa raznim začinima.

Slike su koje su se vrtjele na ekranu ostavljale su nas sve bez daha jer pokazuju surov krajolik i beskraj gdje je to gomila pijeska ili gomila ispucane zemlje ili nepregledna šuma. Na mnogima je slika motora sa svom prtljagom i njih dvoje koji su putovali kao i pojedine dijelove odjeće koji su nosili

Dotaknula se međuljudskih odnosa, tako da je iskreno rekla da bez obzira na emocije i osjećaje čovjek mora imati vlastiti prostor i samo tako sve može opstati ili nestati. Spomenula je da zbog različitih interesa se odvojila na nekoliko dana od suputnika kako bi posjetila znamenitosti i pritom je spomenula odlazak u Machu Picchu gdje hrle gomila turista iz cijeloga svijeta i za koji se moraš predbilježiti puno ranije da bi mogao ući u grad. Opisala je da je sat i pol hodala uzbrdo kako bi došla do ulaska u grad i tada je ostala bez daha kad je vidjela što se nekada radilo bez mehanizacije i tehnologije koju sada imamo jer su to savršeno klesani komadi kamena posloženi matematički precizno koji i danas su misterija za mnoge kako su dopremljeni i ugrađeni na tom mjestu

Na zahtjev nas koji smo slušali predavanje nam je pustila svoju pjesmu koju je skladala i snimila spot u Peruu, krajoliku koji se savršeno uklopio u melodiju.

Aklea ja je specifična pojava, osoba i glazbenica. Dok ju se sluša, ima se utisak da profesorica drži predavanje a kada govori o međuljudskim odnosima kao da psiholog objašnjava neke životne situacije, a dok pjeva i dok se kreće daje poseban čar i ton pjesmi. Pokreti i hod odaju ženu, vrlo ženstvenu. Svi smo naučili gledati pjevačice koje imaju izazovne kostime i pokrete ili kako se kaže "staru gardu" koja je zakopčana do grla i samo mimikom daje do znanja da pjeva

Kod nje je sve lepršavo i obojeno toplim bojama jednostavno te ponese i pjesma I zvuk i glas i čak se ne mora gledati film odnosno spot, može se zamisliti prekrasna nedirnuta šuma ili livada prepuna zelenila i cvijeća.

Svatko izvlači svoj zaključak, mogućnosti je bezbroj.

Šarmantno je spomenula kako se izgubila, naime mobitel nije imao signala i ispraznila se baterija i jednostavno je zaboravila označiti mjesto hostela na karti gdje je odsjela, a bila je prisiljena se vraćati gdje su joj stvari, po sjećanju i pritom je rekla da smo postali robovi tehnologije. Gledamo u malene ekrane a ne promatramo okolinu što je bitno za snalaženje i orijentaciju. Posebno je naglasila da se za svaki put mora jako dobro pripremiti jer je ona uglavnom bila cijelo vrijeme pothlađena jer je bilo vrlo neudobno i neugodno se voziti na motoru po cijele dane. Važna je odjeća koja se nosi da je praktična i da služi svrsi.

Od putovanja nije odustala, planira novo u Egipat. Do tada putuje i održava predavanja i koncerte.