Ajme meni: jedan dan u životu berlinskog luzera
Cijela struktura filma prilično podsjećaju na studentske vježbe i, stvarno „Oh Boy" nije daleko od toga
Da vam netko pusti film „Ajme meni" sinhroniziran na engleski u prvi čas biste mogli pomisliti da je riječ o kakvom naslovu hiperproduktivnog Woodyja Allena koji vam je promakao: crno-bijela fotografija koja podsjeća na „Manhattan" (iako se film događa u Berlinu), jazzerska glazbena kulisa i suhonjavi, omaleni mladić koji tek staturom podsjeća na Woodyja - čine se kao pouzdani woodyjevski signali.
No, mali nema naočale niti Woodyjev dar brbljanja pa tu zapravo prestaju i usporedbe s Woodyjem Allenom. „Oh Boy" u režiji mladog njemačkog redatelja Jana Olea Gerstera autentično je ostvarenje koje je prošle godine pobralo sve važnije njemačke godišnje nagrade, a zatim nedavno dobio i Europsku filmsku nagradu za debitantski film.
Dečko iz naslova filma je Niko (Tom Schilling) čijih 24 sata počinje prekidom s djevojkom, slijedi posjet psihologu kako bi dobio natrag vozačku dozvolu, no ovaj ga ničim motiviran stjera u verbalnu zamku i oduzme dozvolu (šteta što najduhovitija scena dolazi tako rano u filmu), nešto kasnije na golf terenu susrest će se s ocem i pokušati riješiti financijske probleme, no kad otac shvati da Niko već dvije godine ne ide na faks ne kaže "al' razmisli sad sine moj, jer život se ne igra s tobom" već mu zdravo seljački, pardon njemački, ugasi bankovni račun.
Slijedi slučajan susret s bivšom kolegicom iz razreda koja će mu ispovijediti koliko ju je pogađalo kad ju je u školi zlostavljao i vrijeđao zbog debljine, a ona je bila zaljubljena u njega, nesretni niz nastavit će se i batinama koje će popiti da bi film zaključio jedan kasnonoćni razgovor na šanku sa starcem koji će mu ispričati priču iz svog djetinjstva.
Lajt motiv koji spaja ove nasumične epizode jest Nikov pokušaj da popije kavu što se stalno nekim bizarnim razvojem događaja izjalovljuje. Ta dosjetka, kao i cijela struktura filma prilično podsjećaju na studentske vježbe i, stvarno „Oh Boy" nije daleko od toga, no ipak uspijeva napraviti neočekivanu i zanimljivu nadgradnju.
Cijeli tekst o filmu „Ajme meni" možete pročitati na portalu Nemilosrdni gadovi.
Novi komentar