Agrosolari - viša pitanja nego odgovora

Agrosolari su solarne ploče koje se postavljaju na poljoprivredna zemljišta ili pored usjeva. Sunčevu energiju pretvaraju u struju, koja se zatim koristi u poljoprivrednoj djelatnosti.

"Postoji puno nedoumica kako to funkcionira", kaže Marko Karoglan, profesor s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Zato su se u Šibeniku na 4. Mediteranskom poljoprivrednom forumu AGROMED okupili prošli tjedan agronomi, poljoprivrednici, kompanije specijalizirane za obnovljive izvore energije te lokalni, regionalni i nacionalni donositelji odluka.

"Shvatili smo da ih je važno sve okupiti. Ovu tehnologiju 21. stoljeća ne možemo zanemariti", kaže voditelj foruma i politolog Vedran Obućina.

U Hrvatskoj postoji samo jedna stočarska farma u Ivancu, na sjeveru zemlje, koja koristi agrosolare.

"Riječ je o novoj tehnologiji o kojoj nemamo velikih saznanja. Još uvijek ne znamo što se tim agrosolarima može postići", napominje Obućina.

Profesor Karoglan je održao predavanje o tome što su agrosolari, kako oni funkcioniraju te koje su prednosti i nedostaci. Nakon toga su održana dva panela na kojima se raspravljalo o stanju agrosolara s legislativne strane i sa strane poduzetnika i inovatora koji se bave tom temom.

"Ulaganja u agrosolare su vrlo interesantna jer poljoprivredna proizvodnja nikada nije bila pod većim rizicima", izjavio je predstavnik ministarstva poljoprivrede Silvijo Šimon. Rizici su klimatske promjene te posljedične promjene plodoreda, zemljišta, pa čak i vremena proizvodnje. Berbe u vinogradima počinju neuobičajeno rano, već sredinom kolovoza.

Agrosolari, kao obnovljivi izvor energije, smatrani su načinom borbe protiv klimatskih promjena.

"Prioritet je ulagati u nova rješenja za te izazove, ali pritom proizvodnja hrane ne smije biti ugrožena", dodao je Šimon.

Prinos je količina žitarica, voća i povrća koja se dobije s određene površine zemljišta. Iskustva Njemačke i Francuske su pokazala da su agrosolari neefikasni ako je prinos putem njih manji od 66 posto. 

"U tom slučaju je potrebno demontirati agrosolare", rekao je Karoglan. Hrvatska uči od drugih zemalja, ali niti ondje primjena nije dovoljno duga za donošenje jasnih zaključaka. Jedna od velikih bojazni je utjecaj elektriciteta na životinje, pa je pitanje kako utječu, primjerice, na ovce ili pčele.

Na globalnoj razini se više od 1 teravata sati struje u poljoprivrednoj proizvodnji stječe preko agrosolara.

Dijelovi Hrvatske nisu pogodni za agrosolare

"Većina Hrvatske nije prilagodljiva agrosolarima", rekao je Karoglan. Primjena u jadranskoj Hrvatskoj nije obećavajuća kao što je u kontinentalnoj Hrvatskoj, jer energetski sustav nije dovoljno razvijen, a i površine su drugačije. U jadranskoj Hrvatskoj je kršno tlo za razliku od bogatih plodnih polja. 

"Nisu niti sve poljoprivredne kulture pogodne za agrosolare", napomenuo je profesor. Povrćarstvo i vrtlarstvo neće biti u fokusu agrosolara, ali hoće maslinarstvo, vinogradarstvo i ribarstvo. 

S obzirom na velike razlike u sortama i kulturama koje postoje u Hrvatskoj postavilo se pitanje povrata na investicije u agrosolare, a kompanije koje ih proizvode očekuju povrat novca u roku od pet do sedam godina.

Poljoprivrednici su, pak, skeptični prema uvođenju agrosolara.

"To je dio kulturološke priče u Hrvatskoj, ali isto tako i iskustva. S obzirom da su sve vlade u povijesti iznevjerile seljaštvo", kaže Obućina. Smatra da uvođenje agrosolara ne treba biti "privatna priča".

"Agrosolari mogu biti zadrugarska inicijativa u kojoj mogu pomoći općine i gradovi s obzirom na usitnjenost parcela", smatra on.

U Hrvatskoj se sada razmatra uvođenje testnih područja na kojima bi se mogao vidjeti učinak agrosolarstva. Hrvatska ima 44.000 hektara zemljišta povoljnog za agrosolare, procjena je okupljenih analitičara.

"Važno je na održiv način proizvoditi struju", rekao je šibensko-kninski župan Marko Jelić. Dodao je da je grad Šibenik jedan od najvećih potrošača struje u Hrvatskoj.

Postavljanje agrosolara bi se vjerojatno moglo financirati iz EU fondova i putem državnih poticaja jer su oni dio "Zelenog plana".

Njime Europska komisija, izvršno tijelo EU-a, želi do 2050. obustaviti ispuštanje štetnih plinova pa tako i onih prilikom proizvodnje struje za poljoprivredu