5 mana visokointeligentnih ljudi

Inteligencija je, generalno gledano, dobra i poželjna stvar u životu - stvari su vam jasne prije nego drugima, možete nešto napraviti brže i učinkovitije od drugih i slično... no, toliko pameti na jednom mjestu ima i svojih mana.

Analiziranje - svega i svačega, u svakome trenutku... troši puno vremena, ali jednostavno si ne možete pomoći. Nakon toga prirodno slijedi više brige, teže odlučivanje zbog straha od moguće pogreške i, na kraju, želja za ziheraštvom. A to je upravo ono što visoko inteligentni ne bi trebali biti.

Očekivanja drugih - kad ljudi oko vas shvate da ste daleko inteligentniji od njih, očekuju da ste u baš svakoj situaciji na visini zadatka, čak i ako vam se ne da, ne zanima vas ili vas je baš briga - a to može rezultirati negativnim stavovima okoline i svojevrsnom izolacijom i etiketom čudaka.

Podcjenjivanje vrijednosti rada - problem je upravo to što visoko inteligentni najčešće ne moraju teško raditi da bi nešto postigli, pa se događa da nemaju dovoljno upornosti u situacijama kad stvarno moraju uložiti sve što mogu kako bi postigli cilj. Ovo je naročito opasno kad ljudi u ranoj dobi shvate da su puno pametniji od vršnjaka...

Pretjerano razmišljanje - iako visoko inteligentni ljudi dobro razumiju osjećaje, obično neće osjetiti olakšanje kad ih izraze, jer im riječi zapravo služe kao neka vrsta dimne zavjese: vrlo će elokventno sve objasniti, no na kraju priče ti će osjećaji i dalje ostati u njima, za razliku od manje inteligentnih i komunikativnih koji će se izderati, skakati, udarati... i izbaciti svoje frustracije.

Živciranje okoline - znati puno znači i često se naći u situaciji da morate ispravljati ljude oko sebe kad nešto pogrešno kažu... ili vam je to baš zabavno. Vama jest, no onima koje ispravljate nije niti najmanje, pogotovo ako to radite stalno.