250 godina kraljice voska

U svijetu u kojem su podrijetlo i društveni status igrali veliku ulogu, ona nije imala gotovo nikakvu šansu. Rođena je 7. prosinca 1761. godine u Straßburgu u siromašnoj obitelji. Njezina je majka bila služavka dok je otac preminuo ubrzo nakon njezina rođenja. Drugim riječima, djevojčica Anna Maria Grosholtz od života zapravo nije mogla previše očekivati. No, kao što je to vrlo često u biografijama poznatih slučaj, sudbina i ljudi koje je tijekom života upoznala pobrinuli su se da njezin život ipak krene jednim drugačijim smjerom od očekivanog. I da na kraju postane čak i jedna od najpoznatijih žena svijeta uopće.

"Perverzni" liječnik kao prvi učitelj  

Prva ovakva osoba koja joj je pružila svoju podršku bio je liječnik Philippe Curtius kod kojeg je njezina majka našla zaposlenje. U njegovoj ordinaciji se djevojčica po prvi put susrela s voštanim figurama. Njih je spomenuti liječnik izrađivao sam; iako je tvrdio da mu one služe u medicinske svrhe, mnogi su navodili kako se zapravo radilo o lutkama koje je koristio za „zadovoljavanje svojih pornografskih nagona". Nekoliko godina kasnije Curtius se međutim dosjetio i još nečeg drugog. U Parizu, gdje je tada živio, sve bogatije građanstvo sve je češće kupovalo i imitiralo modu do tada rezerviranu isključivo za plemstvo. Njegova ordinacija, odnosno kabinet, uskoro se pretvorio u mjesto na kojem su upravo ovi „novi bogataši" mogli na figurama od voska vidjeti najnovije modele haljina i raznih perika.

Anne Marie koja je u međuvremenu postala djevojkom, pri izrađivanju voštanih figura sve mu je češće pomagala a on ju je malo po malo uvodio u sve tajne ove rijetke vještine. Do koje mjere je ubrzo usavršila svoju tehniku izrađivanja lutaka od voska, svjedoči i veliki broj raznih ličnosti koje je izrađivala kao i sve veće popularnosti među pariškim višim slojevima društva.

Kako je očigledno imala i velikog smisla za „biznis", u danima Francuske revolucije 1789. godine izradila je i svoj prvi „politički voštani kabinet" u kojem su posjetitelji mogli vidjeti sve najvažnije i najveće junake revolucije kao i ubijene članove kraljevske obitelji. No, usprkos svemu, negdje početkom 19. stoljeća ( točnije 1802. godine) u Parizu se sve manje ljudi zanimalo za njezin kabinet što ju je zajedno sa suprugom, inžinjerom Francoisom Tussaudom natjeralo da sreću potraži u Engleskoj, odnosno u Londonu.

Nepogrešiva intuicija i planetarni uspjeh

I ovoga puta se pokazalo da ju njezin instinkt nije prevario. U Engleskoj su naime u to doba pažnju privlačili svi koji su se na ovaj ili onaj način bavili kako spiritualizmom tako i svim oblicima iluzija i magije. Put njezinim voštanim figurama ponovno je bio širom otvoren.

Međutim, osim savršeno izrađenih Robespierrea, Marije Antoinette, madame Tussaud (kako su ju u međuvremenu nazivali), cijelu priču je još dodatno marketinški oplemenila izmišljenim detaljima kako je osobno tijekom života u Francuskoj poznavala ne samo junake Francuske revolucije već i članove kraljevske obitelji.

Rezultat nove popularnosti bilo je otvaranje obiteljskog poduzeća „Madame Tussaud i sinovi" i iznajmljivanje izložbenog prostora u središtu Londona, u ulici Baker. Ovo poduzeće danas posjeduje još 11 podružnica diljem svijeta - tako se njezine voštane figure ne mogu vidjeti samo u Londonu već i u muzejima "Madame Tussauds" u New Yorku, Berlinu i Shanghaju.