Šošo – neprijeporni humanist i duša

Bezobrazna li i šašava čovjeka, tog Luke Bonačića! Tamo iz nekog Irana lupeta nešto o mafiji koja kontrolira dični Hrvatski nogometni klub Hajduk. 

Na kraju još Bonačić dio svog izlaganja i porekne. Rek'o pa porek'o, sramota ga i sram bilo. Lijepo je to, učeno i nadasve pametno napisao novi predsjednik Hajduka Ante Nosić, inače kvalificiran za ovo mjesto kao polurenomirani zubar. Posve opravdano Nosić izražava golemo zaprepaštenje živčanim Bonačićevim ispadima, uzrokovanima nesretnom činjenicom da se dotični jednom nespretno spotaknuo te pao na bejzbol palicu na stubištu ispred svog stana. I tako nekoliko puta.

Nosić i njegovi podređeni upućuju Bonačića da «taj problem» riješi s mjerodavnim institucijama, jer zaboga neće valjda činovnici Hajduka istraživati tko je prebio njihovog vlastitog trenera. Uzgred, ovaj trener je u klubu ionako bio kratko i tom nesretnom prigodom nepotrebno je uznemiravao igrače koji mu nisu u hodnicima kazivali «dobar dan» te su u svlačionicama poslije utakmica, razgovarali mobitelima sa svojim jaranima s kojima obilaze kladionice.

“Ajoooooj, druže Kuže”

Ukratko, iz Hajduka sami o sebi skromno kažu a) da ga vode pošteni i časni ljudi. Ujedno se protive: b) tendencioznim konstrukcijama c) špekulacijama d) opetovanim bacanjem sjene na klub e) nabacivanju blata f) bacanju kamenja  g) objedama od kojih će zaštitu potražiti sudskim putem. Ovo posljednje dogodit će se jer je Bonačić povezivanjem Hajduka i mafije nanio veliku štetu iznimno visokom ugledu kluba, koji posljednjih sezona niže sve same uspjehe. Poglavito na europskoj sceni, gdje je nepravedno ispadao od nogometnih veličina kao što su Shelbourne i Debrecen.

Tužbu najavljuje i Siniša Šošo, ugledni nogometni djelatnik, manager i dobrotvor, koji je kupio BMW mladom nogometašu Anti Rukavini, jer se ovaj prije toga vucarao Šibenikom u neuglednoj peglici svoje mame. Na taj način mecena je spasio mladca lošeg utjecaja ulice, droge i alkohola, i još ga je prodao Hajduku za posve beznačajnu svotu, tek toliko da bi dečko imao više obaveza, pa ne bi razmišljao o tulumarenju i prepuštanju porocima.

Budući da je nejasno koliko su optužbe iznijete na Šošin račun u razgovoru s Bonačićem plod njegova izlaganja, a koliko pripadaju novinarskoj intepretaciji, to će se dokazati na mjerodavnome mjestu za istraživanje spornih novinarskih napisa u Hrvata- u sudnici. Kako je dotični Šošo neutemeljeno prozvan kao vinovnik pritisaka, a moguće i konkretnijih metoda obrađivanja i protjerivanja nekolicine trenera Hajduka, s čime ne treba povezivati Bonačićevo ridikulozno spoticanje na skalinadi, posve je opravdana njegova nakana da svoju čast dokaže u palači pravde. Doduše, ne zna se hoće li pravda i tome sporu pobijediti, jer poznato je da sudovi ne presuđuju uvijek pošteno: eto, tako je jednom Šošo pravosudnom prijevarom odležao sedam godina zbog ubojstva, iako su svi znali da je dobrica, zapravo duša od čovjeka.

O Šoši kao neprijepornom humanistu progovorio je iz Ruande i Bonačićev kolega Josip Kuže, tvorac najimpresivnije niske uspjeha u hrvatskom nogometu, stručno nazvane «transverzala uspjeha: Dinamo-Rijeka-Varteks». Budući da je kod kuće i diljem svijeta požnjeo sve same lovorike, zaposlio se u afričkoj kolijevci nogometa, kao jednoj od rijetkih zemalja što ih još nije pokorio svojom hrabrošću, znanjem i genijalnošću. Kuže, koji je sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio poznat kao virtuozni Dinamov bek, pa ga je pokojni radijski reporter Ivo Tomić prozivao poznatim poklikom «ajooooj, druže Kuže», još je zaprepašteniji i zgroženiji optužbama Luke Bonačića od zaprepaštenog i zgroženog Ante Nosića.

Dečki s Knežije vrlo dobro znaju da se Bonačićevo posrnuće ima pripisati teoriji kaosa i determinizmu, poput oluje u Kini, koja se dogodila u trenutku dok je leptir zamahnuo krilima u SalvadoruKuže tako dirljivo objašnjava karakter i narav Siniše Šoše da svakom istinskom ljubitelju nogometa i domoljubu mora suza kanuti na oko. Pa kaže Kuže: kako se Šošo svakoj Hajdukovoj pobjedi veseli poput malog djeteta. Pa nastavlja Kuže: da je ovaj objektivno govoreći doveo nekoliko najjačih Hajdukovih pojačanja u posljednjih nekoliko godina. Pa nastavlja Kuže: nije Šošo htio prodati Rukavinu niti kad je imao nekoliko milijunskih ponuda. Osim toga, puno je puta Kuže razgovarao uoči ove sezone sa Šošom, koji je bio presretan što će Hajduk s novim pojačanjima biti vrlo jak. Posebice je Kuže pogođen izmišljanjima Luke Bonačića koji je ustvrdio da je on, Kuže, glavom i bradom, od nekakvih dečki s Knežije doznao da će se Bonačić spotaknuti na skalama te pasti na bejzbol palicu i tako nekoliko puta, ali mu to nije na vrijeme kazao. Ukratko: najvjerojatnije se sprema još jedna tužba za neuračunljivog Bonačića, jer kako bi dečki s Knežije znali da netko ima problema s ravnotežom, pa još da će se ti problemi negdje u vremenu i prostoru poklopiti s neravnim i klizavim skalama, na kojima će stajati nečija izgubljena bejzbol palica? Zapravo, kao solidno obrazovani ljudi, dečki s Knežije vrlo dobro znaju da se Bonačićevo posrnuće ima pripisati teoriji kaosa i determinizmu, poput oluje u Kini, koja se dogodila u trenutku dok je leptir zamahnuo krilima u Salvadoru.

Naposlijetku, Kuže najbolje znade kako je to biti neopravdano prozivan za kockarske dugove, obilaženje kladionica i za paljevinu automobila od strane kamatara. Iako je auto zapravo izgorio zbog neugašene cigarete ili krivog spoja na elektronskoj bravi. 

Legalni i časni nogometni poslovi

Čudom se Bonačiću ne može načuditi niti Zlatko Cico Kranjčar, bivši hrvatski izbornik koji samo igrom slučaja nije uspio odvesti savršeno pripremljenu nacionalnu momčad u drugi krug Svjetskog prvenstva u Njemačkoj, pa je potom bio zločesto difamiran od javnosti. Što se nejgova osobnog iskustva tiče, Kranjčar nikada nije osjetio stvari o kojima govori Bonačić. Ujedno kori bivšeg trenera Hajduka da nije niti trebao raditi u hrvatskom nogometu ako ima tako loše mišljenje o njemu, ili je trebao progovoriti o nepravilnostima dok je bio kod kuće. Tko će bolje znati tako pametno zboriti od Kranjčara, čijoj se obitelji također nepravedno predbacivalo da ima veze s managerima iz podzemlja, od kojih jedan više nije živ nesretnim slučajem.

Naljutila su se i sve sama fina gospoda u Hrvatskom nogometnom savezu, jer je Bonačić i njih «oprao». Bit će tužbi, najavljuje tajnik HNS-a Zorislav Srebrić, inače omiljen od navijača glede pravedne podjele ulaznica za susret na Wembleyu sponzorima, te izjave «moramo misliti i na one koji su svakog dana s nama, a ne samo kad je subota i utakmica» .

Bonačićevim malicioznim somnabulijama ogorčen je i dio javnosti, pa u nekim novinama možemo pročitati kako jest, Šošo ima neugodan image, ali ipak on, kako to kaže i sam Kuže, nije prodavao Rukavinu kada je Eintracht iz Frankfurta davao goleme novce. Zapravo je jasno da Rukavina i nije za prodaju, jer ga njegov manager drži doma u korist i slavu Hajduka te domovine. 

Suludi Bonačićevi komentari, kako kažu u Hajduku, plasirani baš kad momčadi naglo kreće nabolje pa je dobila Inter iz Zaprešića grandioznim rezultatom od 2 naprama 1, ipak su uspjeli prevariti manji dio čitateljstva i nogometnog puka. Tako je u nekim anketama neznatan dio od najmanje 80 posto zavedenih potvrdno odgovorio na bezočno pitanje «vlada li hrvatskim nogometom mafija?». 

Međutim, ti neinformirani i posve indoktrinirani ljudi doista nemaju pojma o trenutnoj situaciji. Jer hrvatski nogomet je zapravo vrlo korisna društvena pojava: on služi kao pojava za poželjnu resocijalizaciju bivših zatvorenika, koji postaju ugledni građani baveći se posve legalnim i časnim poslovima.

Kolumna je objavljena u Metro Expressu 9. studenog 2007.