Vitold Košir, jedinstvo umjetnika, glazbenika i sokolara

Akademski kipar i akademski glazbenik i srčani sokolar, Vitold Košir, suvremeni je hrvatski umjetnik.

Njegove aktivnosti čine nesvakodnevno jedinstvo različitog u jednoj osobi.

Košir je autor impresivnog ciklusa reljefa. U povodu njegova likovna angažmana razgovaramo s autorom.

Važan dio Vašeg likovnog opusa,čini niz reljefa, izvedenih u betonu.

- Beton je moj omiljeni materijal. Brz za rad, žitak u nastajanju lako bilježi svaki potez rukom, odražava trenutačni psihogram, raspoloženja i slojevito pamti. U toku stvdnjavanja dopušta nadogradnju i na kraju procesa postaje kamen podložan klesanju, rezanju, brušenju.

Koliko je beton podatan materijal za umjetnike?

- Oduvijek sam silno zavidio strpljivim kiparima koji unaprijed promisle skulpturu, izrade skicu i na kraju dosljedno ideju provedu u djelo.  

Nestrpljivi, brzi improvizatori beton mogu iskoristiti u svoj širini spektra stvaralačkih mogućnosti koje pruža.

Dojma sam , gledajući reljefe na zidu, izgledaju poput egipatskih hijeroglifa.

- Svakako su nosioci likovne poruke poput slikovnog pisma. Često sam u tim reljefima pokušavao u prostor prebaciti sasvim određene glazbene kompozicije loveći melodijske linije, harmonijske sklopove i vibrantnost ritmičkih struktura. Notno pismo nije u stanju doslovno zabilježiti kompozitorovu zamisao. Ostavlja velike mogućnosti interpretacije. Glazbu koju čujem likovnim jezikom pretvaram u betonske - kiparske - skulptoralne zapise.

Kada se prvi puta pojavio ovakav reljef u ideji?

- Još uvijek imam taj triptih. U jednom momentu za vrijeme probe Simfonijskog orkestra HRT gdje sam zaposlen palo mi je na pamet da bi doslovno mogao uloviti putanju melodijske linije koja se proteže kroz taktove, metričke jedinice koje predstavljaju segmente vremena.

Radite li na novim reljefima?

- Radim u stvari uvijek. Kiparstvom se obično naziva samo rad na onom završnom, vidljivom dijelu skulpture. Kiparstvo zahtjeva gomilu tehničkih priprema, od nabave hrpe materijala, predradnji u smislu izrade armature, održavanja alata, rada u fazama i čekanja da materijal postigne željeni stadij.

Svaka etapa rada značajno mi doprinosi odmagljivanju ideje.

Kako se povezuju skulptura, glazba i sokolarstvo u Vama. Želi li katkad nešto prevladati?

- Uvijek, ali baš uvijek prevladava ono čime se taj čas uopće ne bavim aktivno: dok sviram maštam da sokolarim. Dok sam u prirodi sa svojim pticama grabljivicama podsvjesno gradim skulpture. A dok kiparim pun sam glazbe.

Vi se bavite i glazbom, akademski ste glazbenik, svirate u orkestru.

- Simfonijski orkestar HRT je moj glazbeni centar gdje sam počeo svirati još kao student. Izvođenje nove glazbe i njegovanje hrvatske glazbene baštine najinteresantniji su dio su našeg posla.  

Svirate i modernu glazbu, zabavnu.

- The Plagijators su zaista zabavan bend iako vrsta glazbe koju sviramo nikako ne bi spadala u žanr zabavne glazbe. Cry babies postoje već 20 godina, vjerujem da smo najdugovječniji cover bend u Zagrebu. Iza nas stoji cijeli niz drskih i uspješnih obrada pjesama a pred nama gomila dobrih svirki po zagrebačkim klubovima.

Kada i kako to sve stignete?

- Srećom, na televiziji nema dovoljno krimića.