UNESCO izrazio zabrinutost nakon pada Timbuktua u ruke islamista

Sve žešći vojni sukobi u afričkoj državi Mali prijete uništenjem i gradiću Timbuktuu, jednom od najvažnijih afričkih, ali i svjetskih kulturnih baština, stoji u poruci UNESCO-a, prenosi Hina.

"Pozivam malijske vlasti i zaraćene strane da poštuju nasljeđe i obveze koje je preuzela njihova zemlja kao potpisnica konvencije o svjetskom nasljeđu iz 1972.", navela je u pisanoj izjavi glavna direktorica UNESCO-a Irina Bokova.

"Arhitektonska čuda izrađena od zemlje u Timbuktuu, poput džamija Džingareber, Sankore i Sidi Jahia, moraju ostati očuvana. Zajedno sa 16 grobalja i mauzolejima, one su ključne za očuvanje identiteta malijskog naroda i našeg svjetskog nasljeđa", dodala je direktorica.

Nekoliko izvora potvrdilo je da su pripadnici naoružane islamističke skupine Ansar Dine i dijelovi al-Kaide iz Magreba u ponedjeljak preuzeli nadzor u Timbuktuu, nakon što su u najsjeverniji vladin garnizon večer prije ušle skupine pobunjenih Tuarega iz Nacionalnog pokreta za oslobođenje Azavada (MNLA) i to praktički bez borbe nakon pregovora s lokalnom arapskom zajednicom.

Uz pripadnike MNLA, koji je laički pokret i stožerni čimbenik pobune protiv malijskih vlasti, u napadu su sudjelovali i pripadnici Ansar Dine koji su, ubrzo, na čelu sa svojim vođom, Tuaregom Ijadom Ag Galijem, otjerali pripadnike MNLA i proglasili islamski zakon. Ijad je poznat po sudioništvu u tuareškim pobunama 90-ih godina prošlog stoljeća, ali danas se "oružanim sredstvima" bori za uvođenje šerijata u Mali.

"Timbuktu je prošao svoju prvu noć pod šerijatom i u gradu je sve mirno", izjavio je malijski dužnosnik Saliu Thiam, kojeg je AFP telefonski kontaktirao u Bamaku.

Osim vojnog, tu je vrlo izraženo i simboličko značenje, jer je Timbuktu prvi važniji grad Sahela koji je pao u ruke radikalnim islamistima.

Smješten na rubu Sahare, gotovo tisuću kilometara sjeverno od malijskog glavnog grada Bamaka, Timbuktu - poznat i kao "grad 333 sveca" ili jednostavnije "pustinjski biser" - na popisu je svjetske baštine od 1988., a sve donedavno bio je jedno od omiljenih turističkih središta.

Izgubljen usred pješčanih dina, Timbuktu, koji su po dokumentima, osnovali Tuarezi na prijelazu 11. u 12. stoljeće, danas ima oko 30 tisuća stanovnika, ali je njegov puni sjaj ostao u prošlosti. Na vrhuncu slave, u 16. stoljeću, bio je dom 25 tisuća studenata koje su poučavali učitelji u čak 180 medresa.

Učenjak Abderahman Sadi, autor djela "Tarik es-Sudan", referentnog djela za povijest zapadne Afrike, 1630. opisao je Timbuktu kao "predivan, čist, profinjen, blještav, čaroban, blagoslovljen, živahan" grad, a među spomenicima koji svjedoče tom zlatnom dobu su tri džamije, koje je u 16. stoljeću obnovio imam Al-Akib, ali koje danas nagriza pijesak.

Najstarija i najvažnija je džamija Džingareber, koju je 1325. sagradio mailijski car kankan Musa nakon povratka s hodočašća u Meki. Džamiju Sankore sagradila je bogata vjernica, a džamija Sidi Jahia izgrađena je 1400. u očekivanju svetog čovjeka koji se pojavio 40 godina poslije u liku šerifa Sidija Jahije, koji je potom izabran za imama.

Timbuktu je i danas, a osobito je bio prije, važno sjecište trgovačkih puteva, mjesto gdje se razmjenjivala roba iz pustinje, savane i šume, prepuno mešetara i drugih osoba željnih brze zarade. Iz Magreba su stizali sol, začini, svila i bakar, a s juga zlato, bjelokost, oraščići, a potom i robovi.

Prepoznatljiv je po bogato ukrašenim ulaznim vratima, i arhitekturi sudanskog stila, jedno od svjetski poznatih obilježja Timbuktua su njegove brojne knjižnice u kojima se nalaze deseci tisuća rukopisa, među kojima najstariji potiču iz 12. stoljeća i predarapskih vremena.

Islamska organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu, pandan UNESCO-u, 2006. je proglasila Timbuktu "glavnim afričkim gradom islamske kulture".