Umro je Ariel Sharon, bivši izraelski premijer
Ariel Sharon, bivši premijer i nekadašnja snažna politička ličnost izraelske desnice, umro je nakon osmogodišnje kome
Ariel Sharon, bivši premijer Izraela umro je u dobi od 85 godina, na Twitteru je objavio njegov bivši glasnogovornik Ofir Gendelman.
Sharon je prije osam godina na vrhuncu snage i moći pretrpio moždani udar nakon kojega je bio u komi, a početkom godine stanje mu se počelo naglo pogoršavati. Uz njegovu su se postelju od 1. siječnja smjenivali sinovi Gilad i Umri, objavio je medicinski centar Sheba u Tel Hashomeru kraj Tel Aviva i najavio je konferenciju za novinare u 14 sati.
Sharon koji bi u veljači punio 86. godina, u izraelskom vojnom i političkom vrhu proveo je desetljeća i postao je jedna od najcjenjenijih i najkontroverznijih figura u zemlji.
Vjerojatno ni kao jednog izraelskog državnika prije njega, Sharona se u jednakoj mjeri i obožavalo i preziralo. Njegov je životni cilj bio osigurati sigurnost izraelskoj državi bez obzira na političku cijenu. Dugo je bio zagovornik širenja židovskih naselja na okupiranim područjima, ali je jedna od njegovih posljednjih političkih odluka bila da se Izrael povuče s Pojasa Gaze, što je šokiralo i razljutilo i mnoge njegove pristalice, a protivnike pogotovo. Palestinci mu nikad nisu oprostili pokolj u izbjegličkim logorima Sabri i Šatili u Libanonu.
Sharon je rođen 1928. godine u Palestini, tada pod britanskim mandatom, u obitelji ruskih imigranata. Od 1948. borio se u svakom izraelskom ratu. U prvome, ratu za neovisnost, bio je zapovjednik voda i teško je ranjen u bitki za Jeruzalem. U Sueskom ratu 1956. vodio je padobransku brigadu, u Šestodnevnom ratu 1967., tada već kao general, porazio je egipatsku vojsku na Sinaju i osvojio cijeli poluotok. U Jomkipurskom ratu 1973. njegov prelazak preko Sueskog kanala i odsijecanje egipatske treće armije bio je jedan od ključnih trenutaka koji su preokrenuli tijek ratnih zbivanja i pomogli Izraelu da osigura još jednu pobjedu. Izraelska javnost i sunarodnjaci smatrali su ga hrabrim i nepobjedivim junakom.
Sredinom sedamdesetih napušta vojsku i ulazi u izraelski parlament kao član Likuda, a od tada je obnašao sve istaknute dužnosti u izraelskoj politici.
Novi komentar