Svjetski dan oceana - što znače za nas i buduće generacije?

Svjetski dan oceana obilježava se svake godine 8. lipnja, radi isticanja važnosti oceana za život na Zemlji te upozoravanja na posljedice koje bi mogle imati nebriga i pretjerano iskorištavanje morskih prostranstava.

Koncept o obilježavanju Svjetskog dana oceana predložen je još 1992. godine na Konferenciji Ujedinjenih naroda o zaštiti okoliša i razvoju održanoj u Rio de Janeiru. Iako je temeljem toga većina država taj dan obilježavala neslužbeno, tek je 2008. Generalna skupština UN-a donijela odluku kojom se, od 2009. godine, Svjetski dan oceana obilježava 8. lipnja.

Službeno proglašavanje Svjetskog dana oceana značajan je korak u zaštiti i očuvanju svjetskih oceana i prilika za podizanje svijesti javnosti o trenutnim izazovima s kojim se suočava međunarodna zajednica u vezi sa zaštitom oceana. Kao bitan čimbenik prirodne ravnoteže oni su sve ugroženiji globalnim zagrijavanjem, pretjeranim izlovom riba, istrebljenjem kitova i delfina te onečišćenjima s kopna i plovila.

Oceani zauzimaju 71 posto Zemljine površine i ima ih pet: Artički, Atlantski, Indijski, Tihi i Južni ocean. Duži niz godina službeno su postojala četiri oceana sve dok u proljeće 2000. godine Međunarodna hidrografska organizacija nije proglasila i Južni ocean. Ta velika međusobno povezana vodena masa oceana (i mora) na Zemlji naziva se Svjetskim oceanom. Hrvatski Jadran, kao dio Sredozemnog mora, dio je toga velikog oceana.

Kako bismo osigurali zaštitu oceana i sačuvali ih za buduće generacije, Svjetski dan oceana prilika je za poticanje na razmišljanje o tome što oceani znače za nas. Obilježavanje tog dana prilika je i za upoznavanje i otkrivanje bogatstva raznolikih staništa oceana, našeg utjecaja na njih te za poticanje promijene odnosa prema oceanima.

8. lipnja i Dan zaštite planinske prirode u RH

U Hrvatskoj se 8. lipnja obilježava i Dan zaštite planinske prirode. Zaštita prirode, osobito planinske prirode, jedan je od osnovnih ciljeva planinarske organizacije. Od kraja 19. stoljeća, kada je ideja o potrebi zaštite tek počela prodirati u našu sredinu, njezini su glavni pobornici bili planinari. S vremenom je zaštita prirode postala još važnija zbog nagle industrijalizacije i intenzivne šumske eksploatacije. Upravo su planinari bili inicijatori zakonske zaštite mnogih vrijednih prirodnih predjela.

Hrvatska se odlikuje raznovrsnim ljepotama prirode, a budući da je priroda najbolje sačuvana u planinama, većina je zakonski zaštićenih područja baš u njima, kao što su nacionalni parkovi Risnjak, Sjeverni Velebit i Paklenica, strogi prirodni rezervati Hajdučki i Rožanski kukovi te Bijele i Samarske stijene i drugi.