Svi vole Lornu

Filmove braće Dardenne nije lako gledati. Usprkos dvjema osvojenim Zlatnim palmama, za ‘Rosettu’ 1999. i ‘Dijete’ 2005., belgijski filmaši nikad se nisu uspjeli ‘naći’ sa širom publikom.

Predstavljen jučer u službenoj konkurenciji, film ‘La Silence de Lorna’ (‘Lornina tišina’) mogao bi to napokon promijeniti, a možda im i pomoći da sljedeće nedjelje postanu prvi redatelji s tri osvojene Zlatne palme.

U prvom redu tu je zaplet kao u dobrom film noireu. U gradu Liegeu, mlada albanska imigrantica udaje se za narkomana kako bi došla do belgijskog državljanstva. On bi zatim trebao poginuti ‘nesretnim’ slučajem kako bi ona mogla ući u novi brak iz interesa i doći do novca kojim će otvoriti bar i restoran sa svojim zaručnikom. Naravno da postoji ‘kvaka’ u tom planu, a Dardennei prikazuju intrigantan zaplet jednostavnije nego što je za njih uobičajeno.

Druga privlačnost filma je kamera koja ovaj put uzima sebi vremena da uživa u pokretima, pogledima, interijerima i eksterijerima.

Tempo filma u početku je  žuran, ali sveden na pričanje priče, izravno, bez uljepšavanja. Čistuncima se to možda neće svidjeti, ali još uvijek je to daleko od komercijalnog filma.

I na kraju, tu je Lorna. U Arti Dobroshi, Dardennei su pronašli još jednu glumicu poput Emilie Dequenne iz ‘Rosette’. Mlada glumica s Kosova preuzima ekran od prvog trenutka i briljantno  iznosi težak portret mlade žene u potrazi za identitetom, u svakom smislu te rijeli. Nagrada za najbolju glumicu je sigurna.