Susret u atelijeru – Nenad Marasović

Nenad Marasović, suvremeni hrvatski likovni umjetnik, slikar, autor je opsežnog i slojevitog opusa koga čini nekoliko specifičnih i simbolima prepunih ciklusa, izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u domovini i inozemstvu.

Gospodine Marasović, autor ste složenog opusa s prevladavajućim mediteranskim motivima.

Moje slikarstvo ima začetke u figuraciji s naglaskom na ljudsku figuru. Kroz tih tridesetak godina računajući od prve izložbe, mijenjao sam se kao osoba i umjetnik. Moj rad također je bio podložan mijeni.Slikarski opusi, pa tako i moj, prolaze kroz periode kolorizma, zatim reducirane boje, linijskog prikaza, pa do plošnih kolorita. U jednom dijelu rada okrenuo sam se pejzažu i marini kao temi. Uz to paralelno radim i na ljudskoj figuri, bilo da se radi o aktu ili primjerice balerini. Moram reći da je sada dominantniji Mediteran kao tema mojih slika.

Vaši mediteranski motivi pripadaju stvarno nestvarnom svijetu, koliko oni izviru iz sjećanja, imaginacije ili iz stvarnog okruženja?

Kad sam počeo raditi Mediteran ,poželio sam da to bude stilski različito od ostale produkcije u Hrvatskoj,pa i u svijetu. Zato je taj rad morao imati odmak od realnog, već viđenog. To je zapravo najteže - pronaći originalni rukopis unutar šume postojećeg. Unutar te niše razvijao sam svoj stil, eksperimentirao i mjenjao pojedine elemente. Onda sam prije desetak godina dobio narudžbu da napravim desetak motiva Zagreba. Pomislio sam: zašto ne bi taj Zagreb slikao služeći se istim elementima kojima radim Mediteran. Tako je nastao urbani ciklus koji je pomalo odstupao od realnog i kičastog prikazivanja grada.

Osobito je zanimljiv i intrigantan Vaš hiperrealistički ciklus koji se sasvim razlikuje od preostalod dijela opusa.

Kako sam ja radoznao po prirodi i sklon eksperimentu, u jednom dijelu stvaralaštva postavio sam si izazov hiperrealistične slike. Svaki mladi umjetnik zadivljen je Dalijem ili Magritom, jer se radi o zanatskom majstorstvu. Baš iz tog razloga nastao je ciklus hiperrealističnih figura balerina, manekenki ili naprosto ljudskog akta, često konfrontiranog sa nekim predmetom iz svakodnevnice. To je zapravo neka vrsta hiperrealističkog nadrealizma. Htio sam sebi dokazati da mogu svladati neke slikarske tehnike. Osim toga taj stil daje mašti na volju da stvara taj neobični smisao slika.

Radite isključivo u ulju i akrilu, u srednjim i velikim formatima.

Kroz svoj umjetnički put slikar se naj češće opredijeli za jednu ili dvije tehnike. Iako zvanje slikara sugerira da je vrstan u svim tehnikama, to nije tako. Treba dosta vremena da se nekom tehnikom potpuno ovlada. To znači da pri realizacije neke ideje nema problema sa savladavanjem tehnologije određene slikarske tehnike.

Poznati ste i po tome.što se Vaše slike prelijevaju s platna na okvir i čine jedinstvenu cjelinu.

To također spada u prepoznavanje određenog umjetnika. Na ovim prostorima sam možda jedini ili jedan od rijetkih koji prazno platno uokviruje širokim plošnim okvirom i onda konstruira sliku tako da prelazi sa platna na plohu okvira. Time se dobiva začudni efekt slike u slici. To se pokazalo kao nešto što me izdvaja od ostalih slikara i time stvara bolju percepciju moga rada na umjetničkom tržištu. Moram priznati da zadnjih tri-četiri godine manje radim na taj način.

Vaš kolor je vrlo snažan i istodobno i nježan.

Kolor je sredstvo kojim umjetnik iskazuje svoje raspoloženje. Psiholozi su to istraživali pa su došli do zaključka da su umjetnici koji imaju reduciranu paletu boja najčešće introvertirani i zatvoreni, da ne kažem namrgođeni ljudi. Obzirom da slikam Mediteran i da sam po prirodi optimista, moje slike pršte bojom. Ali opet nije to boja nabacana radi boje nego promišljeno slaganje toplih i hladnih tonova. Na tim platnima ima puno bjeline koja zrcali kamen okupan suncem. Nebo je uvije sunčano jer želim prenjeti toplinu i boje ljetnog Mediterana.

Moj je dojam kako Vaše slike šire optimizam i pozitivnu energiju.

To sam upravo i napomenuo. Osoba koja pozitivno gleda na svijet oko sebe mora i svojim radom reflektirati to stanje. Osim toga, kad provodite tri mjeseca na prekrasnom otoku kao što je Vis,morate širiti optimizam. Iznad vas je sunce koje je moj pogonski motor, ispod vas bistro more, a vegetacija svojom bojom i mirisima potencira taj osjećaj ugode. Tu se još miješaju idilične slike iz djetinjstva i zadovoljstvo mora biti potpuno. Sad još ostaje da to uspješno prenesete preko slika drugima. Ako uspijete, ostvarili ste svoje snove.

Dugo slikate, jeste li ponekad osjetili zamor od slikarstva?

Naprotiv. Čini mi se što sam stariji da sam gladniji za slikanjem. Svaki dan kad stanem pred štafelaj i prazno platno,osjetim ponovo tu strast i užitak slikarskog postupka. U ovim godinama veliki dio posla je rutina,a to vam omogučava da se bolje posvetite motivu i temi. To je osjećaj kad znate da suvereno vladate bojom i kistom. Možda zvuči nadmeno ali to je istina. Volim prolaziti kroz postupak stvaranja i taj osjećaj me potpuno ispunjava. Uvijek mislim da ima još dosta toga za reći kistom i bojom.

Što mislite kakva je budućnost klasičnog, štafelajnog slikarstva, čiji ste Vi uspješni pripadnik?

Pitate krivu osobu. Ja sam slikar koji je odrastao na slikama na platnu, crtežu i boji. Štafelajno slikarstvo zadnjih deset-petnaest godina doživljava svoje uspone i padove. Umjetnost se raslojila na galerijsku i namIjenjenu ljudima. Ova galerijska si može priuštiti sve vrste instalacija,performansa ,video arta i sl. Ova druga još uvijek odolijeva vremenu i to je uglavnom štafelajno slikarstvo. Kako će se to dalje razvijati zaista ne mogu znati. Ipak mislim da za štafelajno slikarstvo ima budučnosti,što me tješi. Na kraju sve je krenulo od crteža.

Što je novo u atelijeru?

Po četkom proljeća polako se spremam za odlazak na svoj otok. Tamo imam ljetni atelijer u kojemu provodim četvrtinu godine. To je okruženje koje me inspirira i nadahnjuje. Dio radova nosim iz Zagreba,a dolje skoro svakodnevno slikam. Atelijer je otvorenog tipa, pa me veseli kad ljudi pokazuju interes. Na kraju, ipak živim od novca zarađenog slikanjem.

Planovi?

Planova uvijek ima.Osim slikarstva okupira me i pisanje pa i u tom segmentu nastojim biti aktivan.Zasad je sve tek u planovima ali moj optimistični duh tjera me naprijed.U jesen planiram izložbu u Galerijskom centru u Varaždinu.Pratim natječaje i uvijek se dogodi nešto nepredviđeno.Moj radni elan ne ovisi o planovima i svakodnevno slikam jer je to nasušna potreba mog duha i tijela.