Stižu li žene na oltare?

Mogu li svoj komentar ovaj put početi jednim priznanjem? Tri, četiri puta godišnje poklanjam antikvarijatu u mom susjedstvu knjige koje su se kod mene nakupile. Baš u isporuci početkom ove godine je bila i knjižurina od nekih 400 stranica iz 1997., dakle još iz prošlog stoljeća. Njen naslov, "Đakonat - Dužnost za žene u crkvi" je tada bio nešto teološki novo. Ali tada se nije razmišljalo kako funkcioniraju stvari u Rimu. I moram priznati, nisam mislio da će se ikad više išta događati u po tom pitanju.

Ali čovjek se može i prevariti: ovog tjedna, u četvrtak (12.5.), papa se susreo sa oko 850 časnih majki ženskih katoličkih redova i družbi. Okupljene redovnice su i poglavaru Katoličke crkve postavile dobro promišljeno pitanje o položaju đakona i za žene u Crkvi. Papa se u spontanom odgovoru založio za formiranje komisije koja bi trebala provjeriti tu mogućnost.

Isprva je nastupila velika zbrka. Časne sestre nisu samo zdušno fotografirale papu svojim mobitelima, nego su neke od njih o svemu što je rečeno i što su snimile javile i novinarima (vjerojatno iz iskustva znaju da je takvo nešto potrebno). Vatikan je nakon toga šutio, ništa nije potvrdio i ništa nije zanijekao. Ubrzo su o tome počeli brujati svi svjetski mediji, a konzervativni crkveni krugovi su na svojim blogovima već bjesnili zbog ove "navodne" papine izjave.

Čitav dan je prošao i tek u petak je Vatikan objavio službeno priopćenje: "Nitko manje od pape razmišlja o dužnosti đakona i za žene", javio je i urednik njemačkog programa Radio Vatikana Bernd Hagenkord - i bilo mu je jasno da je to vruća tema.

Zapravo se o tome raspravlja već više od pola stoljeća i najkasnije od devedesetih se o tome veoma ozbiljno razgovara među teolozima u Njemačkoj (u ovoj zemlji kronično nedostaje svećenika i nema malo župnika koji su "uvezeni" iz inozemstva, čak i iz Afrike ili Južne Amerike - op. red.). Prije samo nekoliko dana se i njemački kardinal Lehmann opet izjasnio da se i žene mogu zadužiti kao đakoni, a još 1996. je osnovana "Mreža za ženske đakone" koja će nastupiti i na predstojećem 100. Danu njemačkih katolika u Leipzigu.

Odvažnost za autonomiju

Izdavači moje knjige koja je nedavno završila u antikvarijatu su ugledni teolozi Albert Biesinger, Marianne Heimbach-Steins i Peter Hünermann, počasni predsjednik Europskog društva za katoličku teologiju. Mnogi biskupi imaju visoko mišljenje o njihovom radu.

I onda ključna teza konzervativnih krugova: žene ne mogu biti đakoni. Ma nemojte! U ranoj crkvi su đakoni (grč. διάκονος diákonos,poslužitelj, pomoćnik, op. red.) bili potpuno odvojeni od dužnosti svećenika i to su bili i muškarci i žene. U Crkvi u kojoj je kler sve više osvajao prevlast je to onda zaboravljeno. Tek Drugi Vatikanski koncil (1962.-65.) je opet uspostavio tu tradiciju. Od onda u njemačkom govornom području - i ponegdje drugdje, opet ima muških "stalnih đakona", ali ne u svim nacionalnim crkvama. To je i pokazatelj da se nacionalnim crkvama mogu dati široke ovlasti, bez da se ugrozi jedinstvo čitave Crkve. Dakle: Komisijo! U ime pape, prihvati se posla!

Ovih dana je kardinal Walter Kasper - i njemu su već 83 godine - podsjetio da na Konklavi, dakle u izboru pape, teoretski mogu sudjelovati i žene. Postojeća pravila nisu nikakvi Božji zakoni, "to se može promijeniti".

Još jedan primjer: još do prije stotinjak godina u ovoj muškoj crkvi su žene načelno mogle postati kardinali. Do onda, za izbor u redove "papine elite" nije bilo potrebno čak niti biti svećenik i kardinali-laici nisu bili nikakva rijetkost. Jedino je pitanje, koliko od toga može podnijeti današnja Crkva ili oni koji trenutno u njoj vode glavnu riječ?

Jedan od autora knjige koja je sada u antikvarijatu, Hünermann, još uvijek je živ i 87 mu je godina. Kasperu su 83, a i Lehmann će skoro u osamdesetu. Svi se oni još sjećaju teološkog poleta koji je nastupio nakon Koncila i što mlađi naraštaji jedva da su iskusili. Sva trojica su neosporni vjernici, odličnog obrazovanja i u svim tim godinama su ostali vjerni Crkvi. Ali se još uvijek nadaju, tko zna. I sad dolazi papa sa drugog kraja planete, i njemu je već 79 godina, kako bi pokazao što sve može proći.

Jutros sam još jednom pogledao u regale s knjigama u antikvarijatu u susjedstvu. I knjiga "Crkvene dužnosti za žene - Stanje rasprava u Katoličkoj crkvi" iz 1996. još uvijek stoji na polici. Ipak je nisam kupio nazad: neka tamo još malo stoji. Vidjet ćemo što će od toga biti.

(U ranoj Katoličkoj crkvi đakoni su bili najniži red crkvene hijerarhije koji su se prije svega brinuli za materijalna dobra crkvene zajednice. Dužnost im je bila i briga za siromašne, a kasnije, uz dozvolu biskupa im je bilo dozvoljeno i dijeliti određene sakramente - obično samo ako je svećenik bio spriječen da to osobno čini. Iako danas svi svećenici prvo postaju đakoni prije nego što budu uzdignuti u svećeničku dužnost, prije je to bilo odvojeno, i đakon - odnosno đakonica, nije nipošto isto što i svećenik - DW.)