Sretan Međunarodni dan tolerancije

Ovim moćnim citatom iz jednog od nagrađenih dječjih radova želimo najaviti jubilarnu desetu godinu suradnje škola i Foruma za slobodu odgoja povodom obilježavanja i slavljenja Međunarodnog dana tolerancije.

Opća skupština Ujedinjenih naroda 1996. godine pozvala je sve članice na obilježavanje 16. studenog kao Međunarodnog dana tolerancije, dana koji nas podsjeća na poštovanje i uvažavanje drugačijih od nas u skladu s Deklaracijom o principima tolerancije.

Organizacijom  natječaja „Oboji svijet" te nagrađivanjem odabranih umjetničkih radova učenika i učenica osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske željeli smo pružiti prostor i priliku djeci i mladima da podijele svoje ideje o toleranciji i poštivanju različitosti te svoje viđenje ključnih problema današnje generacije mladih, kao i svoje vizije budućnosti.

I ove godine pitali smo djecu i mlade: Kako oni žive svoje različitosti? Gdje ih sve primjećuju? Kako razumiju različitosti koje ih okružuju? Kako prihvaćaju različitosti i što poduzimaju? Na koji način doprinose prihvaćanju i poštivanju različitosti unutar svoje okoline?

Natječaj je najprije proveden na razini samih škola, a 189 radova odabranih u uži izbor poslani su Formu čiji je stručni žiri odabrao 15 radova za nagradu.

Njihovi radovi pružaju nam dragocjen uvid u dječje svjetove, ali i stvarnost koja nas okružuje te nam nudi istovremeno poražavajuće spoznaje, ali i ohrabrenje i vjeru u budućnost. Što su nam učenice i učenici poručili ove godine?

Prije svega, ni godine 2020. nije lako biti različit, drugačiji, slabiji, a ni „bolji" u nečemu. Često nam se čak i danas, zbog osobina koje nismo odabrali i na koje nemamo utjecaj, može dogoditi da budemo kritizirani, neprihvaćeni i izloženi raznim oblicima nasilja i diskriminacije: spol, invaliditet, razvojna poteškoća, socioekonomski status roditelja, izgled, spolna orijentacija, nacionalnost.

Djeca prepoznaju koliko nam nedostaje dobrote, ljubaznosti, malih znakova pažnje i strpljenja te pružanja pomoći nekome kome je to potrebno. Naglašavaju da ne govorimo dovoljno iskreno o osjećajima i pravim potrebama te da se zatvaramo pred drugima. Ističu problem „govorenja iza leđa", ružnih riječi, odbacivanja i izolacije drugih, kao i osjećaja vlastite ugroženosti i slabosti iz kojeg onda imamo potrebu ružno misliti i govoriti o drugima. Iako su u svojim radovima pokazali koliko ih netolerancija i predrasude s kojima su okruženi rastužuju, istovremenu su ponudili i kreativna rješenja za to kako svijet učiniti ljepšim mjestom za sve nas, ali i generacije koje dolaze.

Ali umjesto nas, neka govore njihovi radovi - pozivamo vas da ih podijelite s drugima i pokažete što sve mogu reći naši učenici i učenice o ovoj temi. Jer, kako je to u svom autorskom stripu „Nebula" izrazila učenica Karla Kasalo iz Gimnazije Bjelovar:

„Svi živimo u svojim malenim čahurama... našim malenim staklenim svjetovima.. Neki doslovnije od drugih. Izolirani u svom minijaturnom intimnom svijetu, dalje od pogleda, dalje od kaosa, dalje od stranog.. smješteni u udobnosti svoje malene zajednice gdje možemo uživati zaštićeni i slobodni...". „I na površini sve se čini idilično, toplo, savršeno.. ali kroz taj tanki sloj se lako propadne, a ono ispod najčešće zaprepasti. Samo da su skrenuli pogled sa nebesa, i pogledali jedni u druge, možda bi prepoznali tu bliskost koju traže.. možda da su prepoznali među sobom taj isti duh izašli bi i iz svoje čahure. Jer rijetko kad su nam neprijatelji drugi ljudi koliko naše vlastite ideje.. ideje načinjene od magle i stakla."