Škola druge šanse

Jedan od najvećih socijalnih problema Francuske je nezaposlenost. Posebice je zabrinjavajuća nezaposlenost među mladima. Ona već godinama ne pada sa stope od 25 posto. Za usporedbu, stopa nezaposlenosti među mladima u Njemačkoj se kreće oko 9 posto. Stoga ni ne čudi činjenica da mladi u Francuskoj mnogo češće izlaze ne ulice i na druge načine izražavaju nezadovoljstvo nego što je to slučaj u drugim zemljama Europske unije. No prosvjedi jednog dijela mladih se često ignoriraju.

Radi se o onima koji, za razliku od recimo studenata ili učenika, nemaju svoje zastupnike. Mladima bez zaposlenja, kvalifikacija, studija. Takvih je u Francuskoj mnogo. Godišnje preko 150.000 mladih prekida školovanja bez završnog ispita. Oni gotovo da i nemaju izgleda na tržištu rada.

Popravni ispit života

Odnedavno postoji jedna ustanova koja mladima pomaže da se vrate u život društva.

Ecole de la Deuxième, u prijevodu škola druge šanse, u Parizu mladima, kao što joj i samo ime kaže, pomaže na „popravnom ispitu" života.

Atmosfera u ovoj neobičnoj ustanovi je dobra. Na tjednom sastanku u jednoj prostoriji bez prozora, sjedi oko 40 mladih za dugim stolom i predstavlja se.

Red je došao na 19-godišnjeg Kurta. On je prije dvije godine napustio školu zbog čega mu je sada žao. „Nekako sam bio izoliran od ostalih. I osjećao sam se zapostavljeno. No danas se osjećam dobro. Osjećam da napredujem, da nisam više ukopan u mjestu", kaže Kurt. U „školi druge šanse" pokušava steći zanimanje animatora za sport i slobodno vrijeme. To će potrajati šest do deset mjeseci.

No cilj ovog obrazovnog procesa nije nadoknađivanje klasične školske naobrazbe nego priprema za daljnje školovanje ili tržište rada. 20-godišnja Gloria je mislila da će i bez srednjoškolske svjedodžbe nešto postići. „Nitko me nije upozorio da je to nemoguće. Osim toga sam ostala u drugom stanju što je dodatno otežalo situaciju", priča Gloria.

Povratak u život

Presjek učenika ove škole je različit. Neki dolaze iz uglednih i dobrostojećih obitelji, drugi dolaze s ulice i ovamo ih je poslao ured za socijalnu skrb. „Naši štićenici su isključeni iz sustava i mi im pomažemo da se vrate natrag. U našem društvu je prihvaćen samo onaj tko zarađuje", kaže direktor škole Vincent Doyet. U međuvremenu diljem Francuske djeluje stotinjak ovakvih ustanova. Sve one su međusobno povezane i pomažu jedna drugoj. Tijesna je i suradnja s poduzećima koja mladima kroz stažiranje pružaju priliku za bolju pripremu na ulazak na tržište rada. U školi uče teoriju, u poduzećima praksu.

Nastavnici poput prijatelja

Nastava u ovim školama izgleda drugačije.

Upravo je u tijeku sat matematike. Pored Kurta čuči učitelj koji mu objašnjava zadatke. Svaki polaznik ove škole ima osobu od povjerenja koja se brine o napretku svakog pojedinog učenika. Za Kurta jedno sasvim novo iskustvo. „Pitaju me kako mi je. To je jako lijepo. Toga nema u normalnim školama. Ovo ovdje je nešto poput, usudio bih se reći, prijateljskog odnosa", kaže Kurt.

Mnogi učenici na početku dolaze bez motivacije u školu. Neki su i depresivni. Predugo su im gurali u glavu da onaj tko ne uspije u normalnoj školi ne vrijedi ništa. U ovoj školi, koju financira država, čak dobivaju i džeparac, 300 do 600 eura mjesečno. I iza ove mjere se skriva metoda.

„To im pokazuje da ih tretiramo kao odrasle, pokazujemo da ih shvaćamo ozbiljno, da su punopravni članovi ovog društva", kaže nastavnik Florent Champsiaux. Jedna od metoda je i ta de se u slučaju problema ne zove roditelje nego da se sve pokuša riješiti kroz razgovor između staratelja i učenika.

Ova druga šansa u Francuskoj godišnje biva pružena 14.000 mladih. Oko 60 posto polaznika nakon ove škole pronađe svoje mjesto na tržištu rada. Dakle ova škola ne jamči uspjeh svakom, no mladima poput Kurta i Glorije daje da pokažu jesu li zavrijedili drugu šansu.