Retrospektiva Darrena Aronofskog

Program Portreti: Korporalan film Darrena Aronofskog u četvrtak će u kinu Tuškanac otvoriti Rekvijem za snove (2000), jedan od najvećih filmova s prijelaza 20. na 21. stoljeće. Film donosi rijetko viđene vizualne senzacije i frenetičnu montažu u spoju s provokativnom tematikom narkomanske i medijske (televizijske) ovisnosti. Izvanrednu ulogu ostvarila je Ellen Burstyn, kao i Jared Leto te Jennifer Connellly, dok je elegantno stapanje intenzivne stilizacije i naturalizma u zadivljujuću oniričnu cjelinu potvrdilo genij Darrena Aronofskog.

Na programu u petak je Crni labud (2010) u kojem je Aronofsky napravio osebujan iskorak spojivši balet i horor kroz priču u kojoj je iskoristio filmske i glazbene motive. Film je u potpunosti sagradio oko delikatnosti i apartnosti Natalie Portman koja je izvanredno odigrala ulogu balerine koja na autodestruktivnom putu bez povratka gubi mogućnost razlikovanja zbilje i pričina, te je zasluženo nagrađena Oscarom i Zlatnim globusom za glavnu žensku ulogu. Uz Portman, u filmu su sjajne uloge ostvarili Winona Ryder, Mila Kunis te Vincent Cassel. 

Publika će u petak moći pogledati prvi Aronofskijev dugometražni film Pi (1998), jedan od najimpresivnijih debija u svjetskoj kinematografiji u proteklih četvrt stoljeća. Osim tematske izvornosti, Pi je donio i fascinantan oblikovni izričaj u iznimnom spoju crno-bijele fotografske teksture, ekspresivnih kompozicija kadra i 'neurotičnog' montažnog ritma, praćenog sjajnom glazbom Clinta Mansella, iskoristivši oskudne tehničke uvjete mizernog budžeta od 60 tisuća dolara za građenje osobite atmosfere djela. 

Nagrađivana sportska drama Hrvač (2008) s Mickeyjem Rourkom u glavnoj ulozi na rasporedu je u subotu. U oblikovnom smislu posve netipičan rad za Aronofskog, film je ostvario silan uspjeh i Aronofskom vratio priznanje nakon ranijeg kritičarskog i komercijalnog neuspjeha prethodnog filma. Film se između ostalog dotiče teze o nemogućnosti dubinskog razumijevanja muškaraca i žena, neovisno o tome koliko ta teza sama po sebi bila demagoška, a nagrađen je Zlatnim lavom u Veneciji te brojnim drugim nagradama, uključujući i oscarovsku nominaciju za Mickeyja Rourkea. 

Fontana života (2006) bit će prikazana istoga dana u kasnijem terminu, a radi se ljubavno-spiritualnoj fantaziji protegnutoj na razdoblje od preko tisuću godina u kojoj su se mogli naći i tragovi Carlosa Castanede i Paula Coelha, a u kojem su glavne uloge odigrali Hugh Jackman i Rachel Weisz. Iako je film doživio ne samo kritičarski, nego i komercijalni krah te posljedično kritičarske i producentske sumnje u stvarne mogućnosti njegova autora, u nekim je filmofilskim krugovima Fontana života stekla kultni status koji se s godinama širio. 

Retrospektiva završava u nedjelju filmom Majka! (2017) u kojem se Aronofsky odlučio za spektakl ultimativne bizarnosti na tragu kultnih filmskih autora poput, recimo, Alejandra Jodorowskog. Posrijedi je morbidno oniričko ostvarenje u kojem se mogu prepoznati utjecaji teatra apsurda i Romana Polanskog, biblijske reference, a film se može shvatiti i kao ekološki aktivističko djelo, dok su neki interpretatori film shvatili kao alegoriju odnosa redatelja i glavne glumice Jennifer Lawrence.