Razočarani, ali ponosni

Slaven Bilić je istaknuo da njegov osobni, kao i plan stožera i igrača na Euru nije bio samo prolazak skupine, kako se javno isticalo, nego ulazak u finale i da je u prvom redu stoga tuga i razočaranje nakon ispadanja na 11-erce danas toliko veliko.

Po ulasku u šator medijskog centra u Bad Tatzmannsdorfu, na zaključnu konferenciju za novinare, Slavena Bilića i njegova glasonošu Davora Gavrana dočekao je spontani pljesak hrvatskih i austrijskih novinara, te domaćeg osoblja.

Sudac nije kriv

Naš izbornik je zračio ponosom, neporažen se vraća s Eura, nakon 10 godina Hrvatska je prošla skupinu, prvi puta u povijesti sa sve tri pobjede. Prvi puta u povijesti Hrvati su na velikom natjecanju igrali produžetke i raspucavali 11-erce. Prvi, ali sigurno ne posljednji put, jer stasa mlada generacija predvođena Modrićem, Ćorlukom i Rakitićem, te povratnikom Eduardom, koja će imati što reći već 2010.

30.000 navijačaNa utakmici protiv Turske, hrvatska reprezentacija imala je najbolju i najbrojniju podršku. Prema nekim procjenama na stadionu je bilo oko 30.000 Hrvata. Nakon poraza zavladala je velika tuga, ali navijači nisu zamjerili igračima. Svi po redu ispraćeni su pljeskom i dugotrajnim ovacijama...  

- Kad se podvuče crta, iznimno sam ponosan na svoje igrače i stožer, od prvog dana priprema, do zadnjeg penala i ručka. Bili smo veliki u ponašanju i kvaliteti igara. Napravili smo velik uspjeh, tri pobjede i remi, ali način ispadanja, de facto bez poraza, boli. Ostaje osjećaj da smo mogli puno više. Mogli smo, naravno, sve tri utakmice u skupini i izgubiti, nogomet je takav, ali naš osobni plan, s kojim se nismo zalijetali u javnost, bio je ulazak u finale! Zato smo sada još više razočarani i tužni.
Što nam je nedostajalo osim dodira Fortune?

- Ako maknemo na stranu jedanaesterce, nismo ispali radi nesreće. Nismo mi gol primili nesretno, nego smo napravili dvije pogreške, nismo prepoznali situaciju koja će se dogoditi. Na prvi turski napad nakon Klasnićeva pogotka super smo reagirali, ali morali smo bolje reagirati nakon što smo dobili loptu. A mi smo im odmah dali priliku da nam naprave jedino što su mogli u tom trenutku.

Zar nije netko trebao ispucati loptu u aut, da se napravi ta izmjena?

- Nije nam trebao aut. I nije nam sudac kriv što nije dopustio izmjenu. Istina, bila su dva prekida kada ju je mogao pozvati, imao je papirić s brojevima u rukama, ali pretpostavljam da su i glavni i četvrti sudac čekali kraj. Da ta duga lopta nije ostala u šesnaestercu, da smo je dalje odbili, vjerojatno bi Rosetti odmah fućkao kraj, ali kako je ostala unutar 16, nije. Ne bi nitko na njegovu mjestu, ne zamjeram mu to.

Kakvo je bilo stanje u svlačionici nakon poraza?

- A kakvo će bit’? Tužni smo bili svi redom. Većina igrača je plakala, a neki su baš ronili suze, jecali, ridali, ne znam koji glagol da izaberem. Šokirani smo bili svi.

Dojam je da nam je u sve četiri utakmice igra bila bolja od rezultata na semaforu?

“Neki igrači su bili dobri, a neki su bili odlični. Generalno, nitko nije zakazao, svatko je dao veliki doprinos ovom rezultatu.”
Slaven Bilić- Je, slažem se. Jedino smo protiv Njemačke imali prednost od dva pogotka, sve ostalo bilo je ‘knap’. Izostavio bih 2. poluvrijeme s Austrijom, ali u svim ostalim utakmicama imali smo nerealno niska vodstva. I protiv Turaka smo stvorili puno prilika za utakmicu takvog značaja. Nemojte me krivo shvatiti, momci su odigrali fantastično, ali otkako nam nema Eduarda imamo problem realizacije i on traje.

Bolji za 10 razlike

Slažete li se da bi u košarci to bilo 20 razlike za nas?

- Ne bi baš 20, ali plus 8-10 sigurno. Ovakvog epiloga ima samo u nogometu...

Kakvi su vam neposredni planovi?

- Pratit ću dalje Euro jer volim nogomet. Idem u Split vidjeti kćer, vraćam se u Beč na finale, to bi bilo šteta propustiti uživo. A mobitel neću isključiti, ionako imam samo jednog - poručio je Bilić.

(Nikola Lipovac jl/EPEHA)