Razgovor u povodu – Vlado Martek

Vlado Martek istaknuti je suvremeni hrvatski umjetnik, osobiti trag je ostavio svojim istupima s grupom šestorice umjetnika .

Gospodine Martek, Vi ste najzastupljeniji autor u fundusu Muzeja Suvremene umjetnosti s dvadeset djela, iza Vas je Mio Vesović s četrnaest itd.

Zgodna je ta činjenica da sam ja najzastupljeniji u fundusu Muzeja suvremene umjetnosti. Pitali su me na otvorenju, jesam li stoga i najbolji umjetnik? To se mora demistificirati. Ja sam puno i darovao, dosta su mi i otkupili. Oduvijek sam shvaćao da je jako važno da radovi budu u Muzeju. Volio sam darovati ali su moje darove htjeli uzeti jer su moji radovi bili dobri, u tome je kvaka.

Zanimljivo je Vaše djelovanje. Jeste li ikada imali problema s vlasti?

Nikada, mi se nismo bavili politikom. Iza nas je stajala Galerija suvremene umjetnosti i preko njiih smo dobivali dozvole za akcije na ulici. U to doba su „gorgonaši" vladali Galerijom, direktor je bio Putar, tu je bio i Bašičević i oni su prepoznali naš potencijal.

Vi ste bili u opreci sa službenom umjetnosti.

Tako je. Bili smo u opreci sa shvaćenjem da je umjetnost cilj a ne sredstvo. U ono doba je bio ideal približiti život umjetnosti, kroz akcije, performanse. I mi smo u tom pravcu krenuli. Mi smo imali namjeru da sebe ostvarimo ali ne na klasičan način, željeli smo svjedočiti o umjetnosti kao sredstvu.Radili smo akcije i izložbe po ulicama ne u službenim galerijama.

To je bila jedna vrst žrtvovanja.

Kakav je bio odjek u javnosti?

Neformalno, bilo je jako puno komentara. Medijski, to je bilo dosta negativno dočekano i od nekih mladih kritičara, mi smo za njih bili potpuni kaos u kome se oni uopće ne mogu snaći. Mi smo startali s dosta neprihvaćanja. Svatko od nas je radio na demistifikaciji svoga medija. Ja sam se bavio demistifikacijom, demontažom poezije, to je bila predpoezija. Mi smo željeli pokazati novi pogled.

Što je preostalo od djelovanja Vaše grupe šestorice?

Preostao je i može se vidjeti, akcionizam i želja, spremnost da se nekonvencionalno djeluje. Grupe šestorice je otvorila stranicu karnevalizacije umjetnosti. Naravno, bilo je i slutnje da će umjetnost izgubiti svoje granice i mi smo tome doprinijeli. Danas sam na suprotnoj poziciji, nekada mi je bio ideal, spoj života i umjetnosti. Danas idealiziram granice između života i umjetnosti. Danas je umjetnost previše propulzivna. Također, danas umjetnost ne znači jako mnogo. U kasnijim sam radovima uvijek želio isprovocirati kroz umjetnost, želju za promjenom, za drugačijim gledanjem.

Vi ste i danas aktivni? I dalje stvarate?

Da. Idealizam s kojim sam krenuo i danas je tu. Iako sam okorjeli konceptualist. Objavljujem knjige poezije, izlažem. Radim slikarstvo. Trenutno sudjelujem na izložbi fotografija. I dalje me jako zanimaju slikarstvo, fotografija, poezija. Ja sam predpjesnik, predslikar,predfotograf. Zanima me ta pozicija prije, pozicija koju pokušavam osvijetliti, želim ukazati na to da bi svaki kreativac trebao dobro razmisliti prije nego li krene u realizaciju umjetničkog djela. Kreativnost je sekundarna snaga umjetnosti. Na tome se nešto bazira, ali su važne odluke i svjedočenja. Moja umjetnost je pričanje o njoj.